Kako je običan inat doveo do najpoznatijeg zagrebačkog glasa

U lipnju prošle godine s dvjema kolegicama otišla sam na Z1 televiziju. Tamo smo išle po izjavu jedne od urednica. Sve tri smo sa zanimanjem slušale što nam je govorila, ali u jednom se trenutku jedna od dvije kolegice ohrabrila i odlučila postaviti to pitanje:

“Oprostite, možda je malo blesavo pitanje...”

“Reci, reci, slobodno.”

“... Jeste li Vi glas iz tramvaja?”

Osoba kojoj je pitanje bilo upućeno nasmiješila se i kimnula glavom. Potom je krenuo rafal pitanja.

KAD SE HELGA VLAHOVIĆ RASPITUJE...

“Gle, dobro je to, nije to loše. Talentirana si ti. Ali hajde, molim te kao Boga, nemoj više čitati”, rekao je Mladen Santrić, urednik dokumentarnog programa HRT-a Mireli Matković na samom početku njezine novinarske karijere. Matković se i danas sjeća koliko ju je njegova izjava ubila u pojam, ali i inata koji je u njoj proradio istog trenutka. Odlučila je poraditi na vlastitom čitanju kako bi eliminirala svoj imotsko-kruševački naglasak. Kratkoročno je poslušala savjet urednika Santrića i odrekla se čitanja offa u prilozima koje je radila, a usput je odlučila marljivo učiti od HRT-ove Službe za jezik i govor. Uskoro je doznala da se Helga Vlahović raspituje za nju te da je očekuje u svojem uredu.

“Kako misliš - nazvala je Helga Vlahović i pitala za mene?” sa smiješkom je prepričala Matković. Kao jedna od najboljih hrvatskih voditeljica i spikerica, Vlahović je strogo pazila na svaki čitalački segment novinara svoje medijske kuće. No uz to se svojski trudila novinarima oštro dati do znanja gdje su i kada pogriješili ne bi li zauvijek naučili što je ispravno. Znalo se da kada Vlahović nekoga zove na razgovor, bilo uživo ili telefonski - nagrabusio si.

“Znam gdje sam bila u tom trenutku kad me nazvala. To se toliko ureže... Iako je ona bila divna. Kad je kritizirala, radila je to s takvim stilom i tako majčinski. Na tako nešto poslije nikad više nisam naišla”, prisjetila se Matković svojih telefonskih iskustava. Iskustvo iz njezina ureda nije bilo ravno onima telefonskima.

“Ti ćeš sada ostaviti sve i radit ćeš ovo”, rekla joj je Vlahović i time je službeno započela Mirelina karijera profesionalne spikerice.

ODABRAO ĐELO HADŽISELIMOVIĆ

“Kad bih obavila svoju informativnu smjenu u Dnevniku, onda bi, kao kruna spikerskog posla, došao Đelo Hadžiselimović. To su bile prekrasne sinkronizacije filmova koje su se radile u podne. Sjećam se rasporeda spikera izvješenog na zidu. Kad vidiš svoje ime na rasporedu u 12 sati, to je šok i nevjerica. Jer se tek tada osjećaš kao da vrijediš”, sjetno je rekla Matković. U sinkronizaciji filmova radila je četiri godine, do 2003. kada je prešla na Z1 televiziju.

“Imala sam dovoljno malo godina, a dobila dobru ponudu”, opravdala se. Potom je brzo nadodala: “Uz dužno poštovanje prema spikerskom poslu koji je predivan, duboko u sebi i dalje sam bila novinarka. Ono što se na maloj televiziji moglo, na velikoj nije. Biti i spiker i novinar. Dok sam radila kao honorarka na HRT-u, odrađivala sam spikerske i novinarske poslove za različite redakcije. Ali kad ste u stalnom radnom odnosu, onda se to ne može”.

Matković je trenutačno glavna urednica projekata u malenoj produkcijskoj kući Alpha Info koja proizvodi program za Z1. Uz to je i voditeljica te urednica autorske emisije “Isti smo”, namijenjene osobama s invaliditetom. Odnosno, svako izdanje emisije od početka do kraja rade osobe s invaliditetom. U svim emisijama u kojima radi kao voditeljica, upravo joj je ova najviše prirasla srcu jer je riječ o jedinstvenom i unikatnom projektu koji je od velike pomoći osobama s bilo kakvim fizičkim teškoćama.

“Nedavno mi je u emisiji gostovao gospodin oštećena vida. Razgovarali smo o tome kako se slijepi i slabovidni ljudi kreću po gradu te o stvarima o kojima oni koji vide rijetko razmišljaju. Zatim je rekao da ne bih vjerovala u kolikoj je mjeri ZET najnovijim eksternim glasovnim najavama olakšao osobama s tom vrstom invaliditeta. Složila sam se s njim i odgovorila da je to doista divna promjena, a on će na to: jest, to je stvarno korisna stvar... pa čekajte, to je Vaš glas!”, prepričala je Matković svoju najnoviju anegdotu.

“Ne znam je li to bilo povezano s promjenom uprave ili pristupa, ali oni su tada htjeli izbjeći poznati lik i lice, što je vrlo simpatično radila Karmela Vukov Colić, te ostaviti samo glas”, kazala je Matković kada su ju uspjeli “ugrabiti” iz ZET-a. Najprije je dobila popis svih tramvajskih stajališta da bi nakon toga uslijedila duga i naporna, ali i zabavna realizacija.

“Tramvajske postaje čitala sam u jednom danu. Mislim da je to bio beskrajan dan. A neka se stajališta zapravo dosta smiješno zovu; vaša je sljedeća postaja Groblje i tako”, prasnula je u smijeh prisjećajući se snimanja. Naime, inicijalno nije bilo zamišljeno da će sve te stanice netko čitati na glas, što je čitavu situaciju malo začinilo. Samo u prvoj fazi bilo je 2000 do 3000 stajališta, a tu su bile i promjene stajališta. Na kraju su se pojavili i autobusi koji sadrže daleko više prometnih linija od tramvaja. A gdje su tek bilo koji zvučni noviteti? Zvučnici na vanjskoj strani vozila koji slijepim i slabovidnim osobama pomažu s lakšim snalaženjem u prostoru ili najprometnije postaje čitane na engleskom jeziku...

“I ne, ne kažem svaki put da je sljedeća postaja ta i ta, kao što me mnogi pitaju. Jednostavno čitam redom stanice bez uvodnog dijela”, veselo je objasnila. Osim što su reakcije ljudi koji doznaju da je upravo ona glas iz tramvaja, kako kaže, vrlo simpatične i redom pozitivne, možda je zanimljivije njezino iskustvo s prijateljima i dobrim znancima.

GRUDNJACI ZA KRAJ

“Kad mi zazvoni telefon i vidim ime nekoga s kim se jako dugo nisam vidjela ili čula, onda znam da je taj netko u tramvaju”, kazala je.

Matković od svojih novinarskih početaka na HRT-u snima i razne domaće te strane reklame u kojima sinkronizira javne osobe. U trenutku kad Matković nonšalantno spominje svoje, drugima već znano iskustvo s grudnjacima iz Topshopa, pretvaram se u uho. Znam o kojoj je reklami riječ budući da se još pušta po televizijskim kanalima - o grudnjacima koji su toliko ugodni na ženskom tijelu upravo zato jer su lagani kao perce. Prezenterice iz videouratka to demonstriraju tako da grudnjake objese za balon koji ih uspije vinuti u zrak.

“Ajme, je li to valja?”, pitaju je prijatelji nakon što ju sretnu. “Zanimljivo je meni to kako ljudi misle da ja znam valja li grudnjak ako sam pročitala reklamu. Očito je njihova percepcija drukčija, valjda misle da sam ja to morala i odjenuti da bih mogla pročitati!”. Obje se glasno smijemo na tu pomisao, a Matković kroz smijeh nadodaje: “isto kao što sam morala proći sve tramvajske linije. Da bih mogla izgovoriti, morala sam biti u Odranskom Obrežu!”