Kaj jedu gladna usta u Agramu?

Hrvatska metropola nudi široku ponudu restorana koji su više od trideset godina zadržali tradicionalni štih starog Zagreba. Kamo biste najprije otišli kad želudac "zakruli" u središtu grada, nemate vremena za kuhanje, a željni ste domaće hrane po povoljnim cijenama? Raspitivali smo se među prolaznicima, ulazili u gostionice i restorane tragom mirisa, okusa i estetike starog Zagreba i njegove dugogodišnje tradicije, te otkrili nekoliko mjesta koja privlače mnogobrojne goste ukusnom domaćom hranom po pristupačnim cijenama.

OSTAJEMO NA STAROM DOK SE GOSTIMA SVIĐA

Restoran Plavi 9, koji se u Zvonimirovoj ulici nalazi od 1954. godine, do danas je ostao jedan od simbola zagrebačke tradicionalne kuhinje. Ugođaj koji nas vraća u neka davna vremena, svježi domaći kruh koji kuharice svakodnevno peku, domaće meso iz Slavonije, roštilj na drveni ugljen i janjetina pod pekom dovoljni su razlozi da ovaj restoran ucrtate u svoju gastronomsku rutu.

- Namjerno ne mijenjamo dizajn interijera, ostajemo na starom dok god se gostima sviđa retrostil. Turistima je interijer interesantan, zanimaju ih fotografije nogometaša i sviđa im se domaća kuhinja. S godinama se malo toga promijenilo. Od 1982. godine imamo isto osoblje i mnogo klijenata koji nam dolaze od samog početka. Potrebe za reklamiranjem uvijek ima, preko medija ili od usta do usta. Hrana se priprema prema istoj recepturi kao nekad, a specijalitet su nam janjetina pod pekom i roštilj na drveni ugljen. Meniji se mijenjaju svaki tjedan i gosti unaprijed na našoj internetskoj stranici mogu pogledati ponudu za cijeli tjedan - rekao je voditelj restorana Mladen.

Svakodnevno u ponudi imaju tri menija, a među mnogobrojnim delicijama naći ćete pečenu svinjsku roladu u umaku od vrhnja, hrskavu piletinu s umakom od limuna, tjesteninu s lignjama i brokulom, buncek s kiselim zeljem i restanim krumpirom, svinjski odrezak u umaku od senfa i mnoge druge.

- Morali smo se prilagoditi ljudima i vremenu u kojem živimo pa smo uveli jeftine menije jer ljudi ne stignu kuhati doma, a ovdje za 35 kuna mogu pojesti kompletan ručak, glavno jelo, juhu salatu i desert. Prije tri godine uveli smo i brend koji smo zaštitili, Bakine čušpajze, a to se pokazalo kao pun pogodak. U ponudi je svakodnevno 10 čušpajza koji se mijenjaju svaka tri mjeseca, ovisno o godišnjem dobu i sezonskom povrću - rekao je Mladen. Zanimalo nas je koja su to tipična zagrebačka jela jer gotovo svi restorani u Zagrebu nude tradicionalnu kuhinju s područja cijele Hrvatske.

- Zagrebačka pečenka, krvavice i pečenice tipična su zagrebačka jela koja nudimo turistima - objasnio je Mladen.

Drugi, ali ne manje poznati restoran, također u vlasništvu tvrtke Zagrebački plavi, jest Pod mirnim krovom u Fijanovoj ulici, nedaleko od Kvaternikova trga. Restoran već pola stoljeća održava duh starog Zagreba, a poznat je po janjetini na ražnju, roštilju na drveni ugljen i mesu pod pekom.

PONUDA ZA SVE, OD MINISTRA DO TURISTA!

U blizini željezničkog kolodvora od 1977. godine gostionica je Tomislav, u kojoj se već više od trideset godina toči pivo Tomislav i poslužuju svježe pripremljeni gableci po vrlo pristupačnim cijenama, a interijer je zadržao isti izgled. U gostionici se prije trideset i sedam godina pripremala hrana za Hrvatske željeznice, odnosno restorane u vlakovima.

Voditeljica gostionice Tomislav Jelena Vugrek objašnjava kako je do 2004. godine tvrtka HUP Zagreb bila vlasnik gostionice koja je do povrata imovine pripadala gradu, a zatim vraćena vlasnicima. HUP Zagreb imao je stotine lokala od kojih je ostala samo pivnica Tomislav.

- Trudimo se pružiti kvalitetnu uslugu od osoblja do pristupačnih cijena. Tradicija i jeftini dnevni meniji privlače ljude. Za 40 kuna svakodnevno nudimo šest menija s glavnim jelom, juhom, salatom po izboru i palačinkama za desert. Mislim da je to prihvatljivo za današnje vrijeme, sve se priprema taj tren, ništa unaprijed. Trudimo se zadržati originalni izgled i zagrebački štih. Dolaze nam ministri, radnici, studenti, radnici ministarstava u blizini, radnici HŽ-a, turisti… - rekla je Vugrek.

U gostionici Tomislav pripremaju domaću hranu prema originalnoj recepturi, a na meniju ćete svakodnevno naći zagrebački i bečki "šnicl", grah s podmornicom, kako se popularno naziva potopljena kobasica, piletinu na žaru i mnoga druga jela. Voditeljica Vugrek vjeruje da tradicija privlači ljude i da duh zagrebačkih gostionica treba očuvati.

- Hrana i cijena su presudne jer se ljudi boje preuređenih lokala zbog cijene. Kuhamo tradicionalno, ništa podgrijano, domaći krumpir, a ne zaleđeni. Ljudi vole domaće. Trebali bismo čuvati tradicionalnu baštinu - kaže.

Ako se gladni zateknete na tržnici nakon duge šetnje s punim rukama vrećica, zaustavite se u gostionici Amfora na porciji svježe ribe koju možete pojesti za između 18 do 35 kuna, a uz to možete dobiti čašicu ugodnog razgovora i nenaplativ doživljaj starog Zagreba.

RIBICE BEZ MIMICE!? NEZAMISLIVO!

- Danas smo u ponudi imali fiš-paprikaš koji pripremaju kuharice koje ovdje rade više od deset godina. Način rada i ovaj ambijent ne nudi nitko u gradu. Rijetko tko u Hrvatskoj cijele godine ima svježu ribu - veselo mi objašnjava Anđelko Mandas, vlasnik gostionice Amfora. Kroz smijeh me pita znam li što je "čokančić" i nudi me domaćom lozom te započinje priču o tradiciji zagrebačkog ugostiteljstva.

- Ovakvih je lokala bilo i prije Drugog svjetskog rata, ovo je bilo kultno mjesto Zagreba, dolaze nam političari, glumci, liječnici… Svi žele piti rakiju iz 'čokančića', domaće vino na čaše i jesti svježu ribu po povoljnim cijenama koje su niske u odnosu na skupe riblje restorane. Ovdje možete jesti sveže molove, trlje, girice, srdele i lokarde - kaže vlasnik.

Gostionica Amfora na tržnici je Dolac pokraj ribarnice od 1987. godine. Već gotovo trideset godina interijer je ostao isti te zadržao ugostiteljsku estetiku sedamdesetih i osamdesetih godina. - Ovdje je sve isto već dvadeset godina, objašnjava nasmijani vlasnik - isti gazda, isti dečki. Preostalo je malo restorana koji pripremaju stara zagrebačka jela, malo je takve klijentele.

Jedan od "veterana" među posjetiteljima kaže da u Amforu dolazi od samog početka, pa čak i prije no što je restoran preuzeo sadašnji vlasnik. Osim Amfore preporučuje restorane Plavi 9 i Dva goluba. Ne može vjerovati kako uz tradicionalnu hrvatsku brzu hranu netko može jesti fast food. Vlasnik Anđelko vjeruje kako tradicija mora opstati jer je Zagreb oduvijek bio pandan Beču, Pragu i Budimpešti:

- Opatovinu bi trebalo urediti da poprimi onaj štih starog Zagreba. Pivnice, kave, slastičarnice i fast foodovi su jeftini i posvuda, ali kiselo zelje s repom ili nešto tradicionalno gotovo je nemoguće naći. Krvavice i pečenice mogu se naći samo u nekolicini restorana.

Kod Mimice na ribice u Jurišićevu Zagrepčani pak odlaze od davne 1945. godine, a vlasnik Ante Mimica danas nastavlja obiteljsku tradiciju.

- Opstajemo samo zbog svježe ribe. Ljudima se sviđa sve, od ove estetike do hrane, a turista imamo i previše - objašnjava Ante i dodaje:

- Gdje je dvadeset lokala, može biti i dvadeset i prvi.

Vlasnik kaže kako mu susjedni lokal, koji također prodaje prženu ribu, nije konkurencija jer gosti prepoznaju kvalitetu. Porciju svježih ribica Kod Mimice možete pojesti za 18 kuna, a ugodnu atmosferu upotpunit će zvukovi glazbe iz pedesetih godina.

POD USPINJAČOM

U Tomićevoj ulici, pod najkraćom europskom uspinjačom, restoran je Vallis aurea (Zlatna dolina), zapravo stari restoran Kutjevo. Restoran je već 40 godina poznat po domaćoj šunki, gablecima i kutjevačkim vinima.

Kada smo poželjeli doznati nešto više, konobar nije bio susretljiv i otrčao je u kuhinju, uz kratko objašnjenje kako je zbog neugodnih iskustava iz prošlosti gazda odustao od intervjua. To nije narušilo ambijent, jeftin i ukusan gablec te štih starog Zagreba. Zanimljivost u restoranu je Peićev stol, posvećen najvjernijem gostu Matku Peiću, slikaru i književniku.

Fini domaći gablec ovdje možete pojesti za pristupačnu cijenu od 30 do 45 kuna, a šibenska pašticada, krumpir gulaš, rižoto od bukovača, dalmatinska pržolica, varivo od kelja i slavonski čobanac samo su neka od tradicionalnih jela na meniju.

Za koju god se gostionicu među ovim zagrebačkim "vremenskim strojevima" odlučili nećete pogriješiti, a čim zakoračite preko njihova praga, duh starog Zagreba odvest će vas mirisima, okusima i ugođajem u prošlost.