Gdje je nestao Medveščak?

Moram priznati da mi nikada nije bila jasna povezanost zagrebačkog sportskog auditorija s hokejaškim klubom Medveščak. Hokej gotovo nikad nije bio popularan u "Lijepoj našoj", kao ni većina zimskih sportova, izuzev gotovo pa neobjašnjivih uspjeha brata i sestre Kostelić zbog čije slave i dan danas iz gradskog proračuna organiziramo utrku svijetskog skijaškog kupa na Sljemenu. A ne moramo. Jer je trošak. A ne zanima nikog... No, to je priča za sebe koja zaslužuje vlastiti tekst. Za sada ćemo se zadržati na Medveščaku, na kojeg ste već možda i zaboravili koliko mu je popularnost pala u svega godinu dana. Pa kako to da je najposjećeniji sportski klub u Zagrebu odjednom postao "kanta za napucavanje" i predmet sprdnje kojeg čak i najveći hokejaški fanatici u Hrvatskoj teško gledaju?

Najbolje da se vratimo desetak godina unatrag kad je euforija oko "Medvjeda" i počela. Zagrebački poduzetnik Damir Gojanović, kako je sam priznao Telesportu, je umislio da zagrebački klub može igrati ozbiljan hokej koji će dovući ljude u dvoranu i započeti još jednu bajkovitu sportsku priču. A pod ozbiljan mislim na to da je kotizacija za austrijsku EBEL ligu iznosila 500.000 eura, a prije dolaska Gojanovića, Medveščak je na računu imao svega nekoliko tisuća kuna. No, ostvario mu se barem ovaj drugi dio plana i Ledena dvorana je iz utakmice u utakmicu bila sve punija, a kasnije gotovo uvijek rasprodana. Klub je i u tim počecima bio zahvaćen problemima s manjkom novca, no te su stvari rijetko izlazile na vidjelo, eventualno kada bi netko od navijača reagirao na društvenim mrežama.

Problem je, naravno, bio sa sponzorstvima. Gojanović nije mogao pronaći sponzore, iako je interes za "Medvjedima" bio velik. Može se reći da su postali i novi brand u metropoli. No, novac je svejedno većinski išao iz njegovog džepa i džepa njegovih poslovnih prijatelja. Klizali su Medvjedi 2012. godine i u pulskoj Areni, što se posebno svidjelo Aleksandru Medvedevu, tada prvom čovjeku ruske KHL lige koja slovi za 2. najbolju ligu na svijetu. I Medveščak je odjednom, u svega par godina, postao klub koji je od gotovo pa amaterskog igranja hokeja došao do samog svjetskog vrha. A Gojanović je Ruse vidio kao slamku spasa, jer se nadao da će s njihovim novcem moći održati klub na životu.

No, troškovi su bili ogromni jer im je za jedno gostovanje na istok Rusije trebalo preko 150.000 eura, a taj novac nije želio imati na leđima niti jedan investitor. S vremenom su odlazili igrači plačani ruskim novcem, Medvedev je odlepršao iz KHL-a, a povukli su se i oni malobrojni sponzori. Medveščak je bio prisiljen prošle sezone se vratiti u EBEL ligu, ali i to je bilo samo produljenje patnje za navijače kluba.

"Ova posljednja sezona u EBEL-u nije imala nikakvog smisla. Mi koji inače idemo često na utakmice smo znali kako neće biti novaca da se nastavi ova razina hokeja u Zagrebu", izjavio je Filip Biondić, jedan od vjernih navijača. "Klubu je od početka trebao bolji strateški plan što se tiče raspodjele financija i razvoja mladih igrača, a ovako smo, nažalost, dobili samo kratku avanturu".

"Medvjedi" su izgubili 26 uzastopnih utakmica ove sezone, a ekipu čine redom domaći dečki sakupljeni iz ostalih okolnih klubova. Bili su uvjerljivo zadnji prošle sezone, pritom oborivši mnoge neslavne rekorde. Što se tiče iduće sezone, nitko ne zna što će biti. Pretpostavlja se kako će igrati slovensku ligu, koja je na poluprofesionalnoj razini. Interes za utakmice sigurno neće biti niti približan kakav je bio, a Zagreb će teško ikad imati hokejaški klub kakav je imao u posljednjih deset godina. Osim ako se ne pojavi nova šačica entuzijasta koja će pokušati osnovati stabilan hokejaški div.