Sloboda govora bez govora mržnje je moguća

Globalizacija društva i povezivanje do nedavno potpuno različitih kultura, religija i rasa neminovno je dovelo do porasta diskriminacije u društvu. Većina ljudi susrela se s ovim pojmom već u najranijoj mladosti, međutim upravo zbog te činjenice ta društvena pojava podliježe namjernom ili nenamjernom ignoriranju problema. Nužno je znati da je diskriminacija stavljanje neke osobe u nepovoljniji položaj jer je različita od onoga tko je diskriminira, bilo da je u pitanju spol, nacionalnost, bračni status, boja kože, obrazovanje ili nešto drugo. Iz diskriminacije najčešće proizlazi i govor mržnje koji postaje tabu tema jer se radi o nečemu što ugrožava slobodu govora u demokratskom društvu.

Jednodnevna radionica organizirana jednom godišnje od strane Centra za mirovne studije, Hrvatskog novinarskog društva, GONG-a i Kuće ljudskih prava Zagreb bio je pokušaj osvješćivanja javnosti i medija te upozorava na ozbiljne posljedice ukoliko ne dođe do promjena u društvu. Polaznika radionice svake je godine sve više, što i ne čudi obzirom na činjenicu da moćnu ulogu u promicanju tolerancije u društvu imaju mediji i novinari. Dražen Hoffmann, jedan od članova GONG-a pokušao je pojasniti osnovne pojmove koje ljudi često ne znaju definirati: "O govoru mržnje često se javno govori na način da se svašta proglašava govorom mržnje, a da bismo ispravno razumjeli što to je; moramo imati na umu neke karakteristike govora mržnje - to je javni govor koji ima za cilj napasti, ocrniti, obezvrijediti ili izazvati neprijateljstvo ili prijezir prema nekoj skupini ili pojedincu temeljem neke od zaštićenih osobina te osobe ili skupine ljudi koje mogu biti od boje kože; preko vjeroispovijesti; seksualne orijentacije; rodnog identiteta ili izražavanja do jednostavno pripadnosti nekoj drugoj skupini..." Pojasnio je i kako odgovorni mediji vode računa o tome da ne ugrožavaju ljudska prava pojedinca prilikom izvještavanja, ali porastom senzacionalizma i nepostojanjem kvalitetnih dnevnih novina u Hrvatskoj, sve je više medija koji imaju otvorenu agendu širenja govora mržnje. Upravo takvi mediji dovode do normalizacije govora mržnje kao koncepta, pozivajući se na slobodu govora kako bi se zaštitio ili opravdao bilo kakav oblik javnog izražavanja.

Voditeljica radionice održane u HND-u, Barbara Matejčić izjavila je kako mediji često krše pravo na privatnost i dostojanstvo žrtava te da to primarno rade zbog senzacionalizma i `utrke za klikovima´. Krše se temeljna ljudska prava, zakon o suzbijanju diskriminacije ne postoji kada je nužno privući što veći broj čitatelja i gledatelja. O nedavnom slučaju obiteljskog nasilja kada je otac bacio svoju malodobnu djecu s četvrtog kata, samo je jedan dnevni list u Hrvatskoj postupio po pravilima struke te nije pribjegao tabloidizaciji tog sadržaja. Taj poražavajući podatak govori nam da je nešto nužno promijeniti - zakoni postoje, stoga ih treba početi provoditi. Sličan primjer dogodio se i prilikom izvještavanja o premlaćivanju maloljetne djevojke u Zadru od strane nasilnika Darka Kovačevića, Daruvarca. Iznošenje privatnih detalja iz odnosa majke i kćerke u medijski prostor pogodovalo je opravdavanju tog teškog zločina jer se stvarala nepovoljna situacija za žrtvu.

Postoji i nešto što se zove zakonit govor mržnje te se za njega smatra kako je on, u granicama slobode govora. Prema Konvenciji Ujedinjenih naroda to spada u samo dno piramide govora mržnje te takvo što nije potrebno sankcionirati. Upravo s takvim oblikom govora mržnje susreo se i Erin, jedan od sudionika radionice koji je, član udruge za promicanje i zaštitu prava transrodnih osoba. Diskriminaciju zbog toga što je transrodan doživio je u privatnom životu, ali i od strane medija koji nisu spriječili govor mržnje u anonimnim komentarima ispod članaka. Institucije u Hrvatskoj ne reagiraju čak ni u slučajevima fizičkog nasilja, osim kada se radi o težim fizičkim ozljedama - sve ostalo ostaje kao mrtvo slovo na papiru dok ne dođe do tragedije. Postavlja se pitanje je li moguće mjeriti govor mržnje te tko su stručnjaci koji bi bili sposobni odrediti jačinu neke uvrede ili diskriminatorne ideje? Sloboda govora temelj je demokracije, no isto tako i prihvaćanje i ravnopravnost svih članova društva.

Jedan od poznatijih primjera u Hrvatskoj gdje se govor mržnje pokušao opravdati slobodom govora je i onaj nogometaša Šimunića koji je na sudu izgubio parnicu te izazvao podijeljenost javnosti oko toga što jest ustvari govor mržnje. Za veće promjene u društvu nužno je da kada prepoznate govor mržnje ili diskriminaciju u medijima, upozorite, reagirajte i ogradite se – u tome vam može pomoći i web stranica `Dosta je mržnje´gdje možete prijaviti bilo kakav oblik nepravilnosti u medijima. Protiv govora mržnje trebaju se boriti svi građani upravo za dobrobit demokracije i pluralizma javnosti jer ne postoji sloboda govora koja može podržavati širenje diskriminatornih ideja.