Za praktičare

Slobodan Praljak, umirovljeni general pukovnik Hrvatske vojske i HVO-a, prekinuo je izricanje drugostupanjske presude ispijanjem bočice otrova u dvorani Haaškog suda za ratne zločine, uz uzvik: ''Slobodan Praljak nije ratni zločinac i s prijezirom ne priznajem vašu presudu". Znatan dio javnosti Hrvatske i BiH, te vrh hrvatske politike doživjeli su presudu Slobodanu Praljku kao nepravdu. Proglašen je krivim za ratne zločine i udruženi zločinački pothvat te je žalbeno vijeće Haškog suda 29. studenoga 2017. potvrdilo njegovu prvostupanjsku kaznu od 20 godina zatvora. No, sama povijest dosta je kompleksna, a mišljenja su uveliko podjeljena. Plenković je izjavio da se navedenom presudom pogrešno aludira na ulogu državnog vrha u zbivanjima u BiH devedesetih godina, no kontradiktorno tome, žalbeno vijeće zaključilo je da je udruženi zločinački pothvat postojao te da je postojao međunarodni oružani sukob uz umiješanost Hrvatske kao i stanje okupacije odbacujući žalbe obrane. Posebno je zanimljivo da je u priopćenju tužiteljstva potvrđeno da su osim osuđene šestorke, skupa sa Praljakom, ključni sudionici udruženog zločinačkog pothvata etničkog čišćenja muslimana bili i visoki dužnosnici hrvatskog vodstva na čelu sa Franjom Tuđmanom, Gojkom Šuškom i Jankom Bobetkom. Tu sad dolaze do izražaja izjave Franje Tuđmana o BiH, koje su zabilježene tijekom Tuđmanovih susreta sa suradnicima u Predsjedničkim dvorima ranih devedesetih. Iz njih bi se moglo jednostavno isčitati da je Tuđman htio da Bosna osigura interese Hrvata ili da se jedan dio Bosne dodijeli Hrvatskoj, a jedan dio Srbiji, ili da može ostati mala muslimanka državica u sredini koja ne bi imala mogućnosti posjedovati ambicije stvaranja neke velike islamske države u Europi. Uz tu izjavu, postoji još nekoliko izjava u kojoj je Tuđman iznio svoje negativno mišeljenje prema pripadnicima muslimanske vjeroispovjesti te stvaranju federacije koja bi najviše išla u korist Hrvatskoj državi. Iz toga bi se dalo zaključiti da sam hrvatski vrh tada nije imao najplemenitije namjere prema BiH, iz kojih su potekli događaji zbog kojih su kad-tad odgovorne osobe morale odgovarati. Stoga je tako Slobodan Praljak, koji je po struci bio i kazališni redatelj te filmski režiser, izrežirao svoju smrt popivši otrov nakon izricanja presude ponajviše kako bi aludirao na emocije hrvatskih građana, te će tako svakako kod većine ljudi ostati zapamćen u hrvatskoj povijesti kao heroj-mučenik.

Kristina Uremović