Djeca slova upoznaju na internetu, manje čitaju i pišu i teže se koncentriraju na učenje

U posljednje vrijeme sve je vidljiviji utjecaj tehnologije na „obično“ čitanje i pisanje. Djeca dolaze u osnovnu školu s predznanjem tiskanih slova koja upoznaju na internetu i putem videoigara. Zbog toga miješaju tiskana i pisana slova. „Djeca su navikla na mala tiskana slova jer ih preslikavaju s računala, pa i pisana preoblikuju i poistovjećuju s malim tiskanim", kaže pedagoginja Helena Hrženjak.

PAD KONCENTRACIJE

Školarci imaju problema i s padom koncentracije jer je čitanje na internetu polovično, a zbog toga imaju i manje strpljenja na nastavi. Defektologinja Mirjana Rišavi zapazila je kako djeca puno toga previde i ne prepoznaju važne stvari u gradivu.

„Djeca manje čitaju knjige nego nekad, više upotrebljavaju internet za čitanje, pa imaju problema s koncentracijom jer se na internetu čita polovično“, kaže Rišavi i zaključuje da djeca nemaju puno strpljenja pa zato krivo rješavaju zadatke.

I psihologinja Verica Babić primjetila je probleme s dječjim rukopisom te sporije čitanje unazad desetak godina. Sporost čitanja sigurno je uzrokovana tehnologijom, ali smatra da je ona ostavila i pozitivnih posljedica na pamćenje kod djece.

„Novi mediji djecu pripremaju i tjeraju da brže razmišljaju, uvjerenije dolaze do nekih zaključaka jer idu prečacima“, zaključuje Babić i dodaje da uzročno-posljedične veze ne hvataju onako linearno kao što bi hvatali čitajući priču iz knjige.

Vidljivo je da tehnologija ima primat nad "običnim" čitanjem i pisanjem.

NOVI OBLICI UČENJA?

Stoga je u budućnosti, zahvaljujući neprekidnom i brzom tehnološkom razvoju, vjerojatnost izumiranja klasičnih oblika čitanja i pisanja veća. Znači li to da je tehnologija u potpunosti preuzela sferu učenja? Može li se stoga govoriti o e-učenju kao novom obliku učenja? Kako izumiru klasični oblici, dolaze novi, digitalno uvjetovani oblici učenja. Danas se govori o e-učenju, odnosno sustavu učenja na daljinu putem interneta.

Dok jedni e-učenje vide kao pozitivan aspekt modernizacije zbog brzine i lake dostupnosti informacija, za druge je takav način učenja loš jer nudi samo činjenice, koje često mogu biti i netočne. Neki se ipak drže provjerenih metoda, poput knjiga i bilješki, te ne gledaju na nove načine učenja kao na iskorak u potrazi za znanjem. Takav koncept učenja nekima se uopće nije svidio.

NEMA RAZLIKE

Kako e-učenje doživljava jedan nastavnik, ujedno i stručnjak za ovo područje zna Petar Jandrić, viši predavač na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu i profesor na kolegiju Organizacija i upravljanje obrazovanjem na daljinu.

„E-učenje nije neki poseban oblik učenja. Naprosto, kako živimo u vremenu u kojem tehnologije prodiru u sve aspekte života, tako one prodiru i u područje učenja i podučavanja“, kaže Jandrić i dodaje da učenje 1800. nije bilo bitno različito u odnosu na ono iz 1950. jer se prije 200 godina prepisivalo iz knjiga, a 1950. učenju su posredovali masovni mediji. Zato je bolje, smatra Jandrić, govoriti o evoluciji učenja umjesto o nekakvoj digitalnoj revoluciji jer su osnovni principi ljudskog učenja ipak ostali isti.

Glavna je razlika između klasičnog i e-učenja u multimedijskom pristupu. Vizualni i auditivni podražaji obogaćuju učenje, no kako djeluju na studente? Psihologinja Ružica Vuger kaže da su ljudi slični i različiti u isto vrijeme, pa nikakva redukcija i isključivost ne mogu biti točan odgovor. Stoga još uvijek nema konkretnih odgovora je li bolje klasično ili e-učenje.

„Prema Mayerovoj kognitivnoj teoriji multimedijskog učenja, ljudski mozak radi kao 'dualni procesor', što znači da odvojenim kanalima primamo vizualne i grafičke te auditivne i verbalne informacije“, objašnjava Vuger i dodaje da se valja zapitati na koji nam način nove tehnologije mogu olakšati život i omogućiti da efikasnije upravljamo svojim obvezama.