Djeca slova upoznaju na internetu i teže čitaju i pišu
Psihologinja Verica Babić primjetila je probleme s dječjim rukopisom te sporije čitanje unazad desetak godina.
U posljednje vrijeme sve je vidljiviji utjecaj tehnologije na „obično“ čitanje i pisanje. Djeca dolaze u osnovnu školu s predznanjem tiskanih slova koja upoznaju na internetu i putem videoigara. Zbog toga miješaju tiskana i pisana slova.
„Djeca su navikla na mala tiskana slova jer ih preslikavaju s računala, pa i pisana preoblikuju i poistovjećuju s malim tiskanim", kaže pedagoginja Helena Hrženjak.
PAD KONCENTRACIJE
Školarci imaju problema i s padom koncentracije jer je čitanje na internetu polovično, a zbog toga imaju i manje strpljenja na nastavi. Defektologinja Mirjana Rišavi zapazila je kako djeca puno toga previde i ne prepoznaju važne stvari u gradivu.
„Djeca manje čitaju knjige nego nekad, više upotrebljavaju internet za čitanje, pa imaju problema s koncentracijom jer se na internetu čita polovično“, kaže Rišavi i zaključuje da djeca nemaju puno strpljenja pa zato krivo rješavaju zadatke.
I psihologinja Verica Babić primjetila je probleme s dječjim rukopisom te sporije čitanje unazad desetak godina. Sporost čitanja sigurno je uzrokovana tehnologijom, ali smatra da je ona ostavila i pozitivnih posljedica na pamćenje kod djece.
„Novi mediji djecu pripremaju i tjeraju da brže razmišljaju, uvjerenije dolaze do nekih zaključaka jer idu prečacima“, zaključuje Babić i dodaje da uzročno-posljedične veze ne hvataju onako linearno kao što bi hvatali čitajući priču iz knjige.
OLOVKA I KNJIGA ILI TIPKE I EKRAN?
No, kako čitanje i pisanje doživljavaju sami učenici i studenti? Osnovac iz Sesveta, Maks Režek, kaže: „Pisati mi je lakše rukom, a čitati virtualno. Ručno pišem brže, a na računalu ipak sporije. Ali, na računalu brže i jednostavnije nađem podatke o nekim knjigama i lakše mi je tako čitati.“
Dok je jednima lakše pisati rukom, a čitati s računala, drugima je jednostavnije tipkati i držati knjigu u ruci.
„Svakako mi je lakše čitati iz knjiga jer je računalo i teže prenosivo i štetno, ali mi je lakše pisati na računalu jer je brže i jednostavnije. Slova su uvijek jednaka, urednije je i samim time lakše za razumjeti drugima“, kaže Marijana Mišić, učenica Opće gimnazije u Sesvetama.
Starije generacije ipak su sklonije tradicionalnim oblicima čitanja i pisanja, iako im tehnološke novotarije nisu strane.
„Definitivno mi je lakše čitati i pisati ručno nego virtualno. Kad knjigu čitam i držim u ruci, bolji je doživljaj nego kad je čitam s računala. Kada pišem rukom, bolje to zapamtim upravo zato jer pišem, a računalo me i umara“, kaže Zvonimir Zvone, student Fakulteta elektrotehnike i računarstva u Zagrebu.
Vidljivo je da tehnologija ima primat nad "običnim" čitanjem i pisanjem. Stoga je u budućnosti, zahvaljujući neprekidnom i brzom tehnološkom razvoju, vjerojatnost izumiranja klasičnih oblika čitanja i pisanja veća.