ZAŠTITA PODATAKA NA NISKOJ RAZINI

Prije nepune dvije godine Edward Snowden otkrio je svijetu da se informacije i komunikacije nadziru i koriste bez znanja građana. Dokumenti koje je objavio bili su dokaz da američka Nacionalna sigurnosna agencija (NSA) svojim djelovanjem krši Ustav i zakone Sjedinjenih Država. Razmjeri povrede privatnosti, realizirane u suradnji s drugim nacionalnim agencijama poput britanske GCHQ, bili su veći od najpesimističnijih procjena, a uključivali su i nadzor njemačke kancelarke Angele Merkel.

U Hrvatskoj, ova tema nije bila aktualizirana. Unatoč činjenici da se oko 60% hrvatskih građana koristi internetom, svijest o privatnosti i zaštiti podataka je na niskoj razini. Prema Zakonu o zaštiti osobnih podataka, ''Osobni podaci mogu se prikupljati u svrhu s kojom je ispitanik upoznat, koja je izričito navedena i u skladu sa zakonom i mogu se dalje obrađivati samo u svrhu u koju su prikupljeni''. Postavlja se pitanje zašto onda, primjerice, građani Dubrovnika nisu reagirali kad su na njihove mobitele stizale poruke s nepoznatih brojeva s upitom za koga će glasati na predstojećim izborima za gradonačelnika. Bila je riječ o anketi koja se provodila pomoću podataka koje su anketarima mogli pružiti samo mobilni operateri bez znanja korisnika. Također, vrlo malo se zna o vrsti i razmjeru nadzora kamerama na ulicama.

Studenti ipak pokazuju zanimanje za problem. ''O zaštiti podataka na internetu sam dobro informirana, posvetila sam tome vrijeme kad sam učila za seminar iz pravne informatike. Jasno mi je da su kamere na određenim mjestima nužne, ali mislim da se treba voditi računa o privatnosti građana i paziti da se ona ne narušava pod isprikom javne sigurnosti'', izjavila je Paula G., studentica pravnog fakulteta. Anja M., studentica novinarstva, kaže da joj nije svejedno. ''Mogla bih reći da sam dobro upoznata sa zaštitom podataka, ali svaki se dan ažuriraju stranice i verzije, a time i pravila korištenja. Mislim da nadzor kamerama ugrožava privatnost, ali opet čim izađemo iz svojih domova, ne možemo računati ni na kakvu vrstu privatnosti. Primjerice kada je u Beogradu ukradeno dijete, preko kamera su našli i zaustavili par koji ga je oteo. Tako da ima svoje prednosti i mane.'' Ima i onih koji nisu zainteresirani. Mateo A., student Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje, kaže da ne zna puno o zaštiti podataka na internetu. ''Nisam se puno bavio tim. Ali mi smetaju kamere na ulicama, mislim da ugrožavaju moju privatnost''.

Iz američke perspektive, Snowdenov čin izaziva različite reakcije. Profesor novinarstva Charlie Gee, izjavio je da mu je prva reakcija bila ljutnja. ''Bio sam ljut na Snowdena jer su procurile informacije koje bi mogle biti osjetljive. Nadao sam se da će koristiti normalne kanale namijenjene zviždačima, ali on to nije napravio''. S druge strane, kao novinar, naglasio je kako shvaća da su informacije, iako su osjetljive, morale izaći na vidjelo. ''Osobno, da sam bio taj koji je odlučivao, objavio bih 90 do 95 posto informacija koje bih imao'', zaključio je. ''Vjerujem u privatnost i postoje neke aplikacije na mobitelima koje me zabrinjavaju, pitam se koliko znaju o meni. Danas smo spremni odreći se privatnosti, ne razumijem zašto. I to me brine''. Njegovi studenti, kaže, većinom ne razmišljaju o zaštiti podataka i privatnosti. ''Smiješno je da ih većina jednostavno to prihvaća. Kažu da je danas takvo vrijeme u kojem se moramo odreći nekih stvari. Smatram da je takvo mišljenje pogrešno i da postoji granica do koje bi vlada smjela raditi to što radi. Često ih potičem da razmisle o tome gdje je ta granica, gdje privatnost staje''. Upravo to je pitanje koje bi moglo definirati našu budućnost.