Budite sebični - volontirajte!

Otkako je Opća skupština Ujedinjenih naroda 17. prosinca 1985. godine donijela rezoluciju 40/212, kojom državama članicama preporučuje poticanje volonterskog rada, peti dan u mjesecu prosincu posvećen je volonterima i obilježava se Međunarodni dana volontera. Na taj dan volonterske organizacije te njihovi volonteri i volonterke nastoje približiti široj javnosti svoj rad na svim društvenim razinama, od lokalne preko nacionalne pa sve do međunarodne. Osim toga, u prosincu se dodjeljuje i Državna nagrada za volontiranje - najviše priznanje što ga Republika Hrvatska dodjeljuje za volontiranje, doprinos promicanju volonterstva i druge volonterske aktivnosti.

UČENJE, POMAGANJE, POVEZIVANJE

Činjenica je da volontiranje u Republici Hrvatskoj nije nepoznanica. Štoviše, volontera je svakim danom sve više. No ipak, kada je riječ o studentskoj populaciji, mišljenja o takvoj vrsti angažmana izrazito su polarizirana. S jedne strane imamo studente i studentice koji su itekako upoznati s mogućnostima koje volontiranje pruža i prednostima koje takvim djelovanjem mogu ostvariti dok, s druge strane, mnogi studenti volontiranje smatraju izrabljivanjem i zahtijevaju da im se plati za svaki oblik uloženog vremena, truda i rada.

Svi koji imaju barem malo iskustva s volontiranjem svjesni su da je volontiranje mnogo više od toga. Naime, volontiranjem se ostvaruje komunikacija između osobe koja volontira i društva u cjelini što nosi brojne prednosti za društvo i za angažirane volontere i volonterke. Mateja Medlobi, zaposlenica Volonterskog centra Zagreb s dugogodišnjim volonterskim iskustvom, ističe neopisiv osjećaj zadovoljstva koji volontiranje pruža.

“Nevjerojatna su to iskustva i situacije, te se povežeš sa ljudima, učiš, upijaš, pomažeš, daješ i činiš da zajednica postaje aktivnije, povezanije i ljepše mjesto”, kaže Medlobi. Mateja je volontirati počela u srednjoj školi. Iza sebe ima brojne volonterske angažmane - od Festivala jednakih mogućnosti, volontiranja u domovima za starije osobe, u centru Vinko Bek, CMS, na kratkotrajnim manifestacijama, na projektima VCZ-a, za vrijeme poplava i izbjegličke krize na terenu, u Zakladi Solidarna te mnoge druge.

“Sa svakim volonterskim angažmanom volonter dobije više nego što daje i to zaista govorim iz osobnog iskustva. Volontiranje me naučilo gledati drukčije na život, izgradilo me u osobu koja sam danas i natjeralo me da svaki dan nastojim učiniti još malo više nego dan prije”, tvrdi Mateja koja je sad magistra socijalnog rada te dodaje da svakako namjerava nastaviti volontirati i ubuduće.

Matejin stav dijeli i nekadašnja volonterka, a sadašnja koordinatorica Nacionalnog pozivnog centra za žrtve kaznenih djela i prekršaja Ana Šeničnjak.

“Neovisno o formalnom priznavanju iskustva, neupitna je činjenica da osobe koje volontiraju stječu znanja i vještine koje im osiguravaju veću kompetentnost na tržištu rada”, ističe te dodaje kako poslodavci cijene one volontere koji su radili s osjetljivim skupinama ljudi, jer su time dokazali sposobnost rada u okruženju u kojem je potrebna visoka razina diskrecije, brzo reagiranje i donošenje učinkovitih i efektivnih odluka.

Naime, volonteri Nacionalnog pozivnog centra uz angažman uče o izazovima s kojima se susreću osobe koje se nađu ulozi žrtve ili svjedoka te im imaju prigodu izravno pomoći. Time nadograđuju znanja potrebna za daljnje akademsko obrazovanje, a osim toga upoznaju i druge organizacije civilnog društva i njihove djelokruge te veću pozornost posvećuju važnosti civilnog sektora i njegovoj neovisnosti. Kao prednost volontiranja u Nacionalnom pozivnom centru konkretno, Ana ističe i to što po završetku volonterskog angažmana, svi volonteri i volonterke dobivaju preporuku za posao i potvrdu o kompetencijama stečenim volontiranjem, što poslodavci počinju prepoznavati kao potvrdu radnog iskustva. Upravo iz tog razloga ne čudi što su za volontiranje u NPC-u zainteresirani mahom studenti i studentice pravnog fakulteta.

Katarina, jedna od volonterki Nacionalnog pozivnog centra koja je ujedno i studentica Pravnog fakulteta, kaže kako je volontiranje u NPC-u odabrala zato što smatra da je takav tip volontiranja najbolje može pripremiti za buduću profesiju. Također, dodaje kako u sklopu svog volonterskog angažmana ima prigodu sudjelovati u brojnim edukacijama koje joj olakšavaju pripremu za ispite iz kaznenopravnog područja.

DRUŠTVENA KORIST

Na temelju iskustava i informacija o volontiranju koje su podijelile sugovornice, možemo zaključiti da, iako volontiranje ne donosi izravno novčanu korist, obogaćuje one koji se odluče na takvu vrstu angažmana. Nije riječ samo o neizmjernom osjećaju sreće i društvene korisnosti koje volonteri i volonterke razviju. Naime, brojne specijalizirane nevladine organizacije, poput Nacionalnog pozivnog centra, svojim volonterima i volonterkama pružaju mnoge prilike do kojih bi na druge načine teže došli te ih čine konkurentnijim na tržištu rada, a to je u vremenu krize, neizmjerno važno. Stoga za kraj, možemo samo ponoviti slogan Volonterskog centra Zagreb - budite sebični, volontirajte! Svakako će vam se isplatiti.