Kafići bacili estetiku na koljena

Kultna skulptura u srcu Zagreba, Kožarićevo Prizemljeno sunce, u blagdansko je doba okružena barskim stolcima i jedva se vidi. Razlistana forma Vojina Bakića u Gajevoj ulici skrivena je iza ugostiteljskih štandova koji nude hranu i piće posjetiteljima Adventa u Zagrebu. Osim ovih lokalnih umjetnina, ostale ulice i trgovi u zagrebačkom središtu također su zatrpani štandovima i kafićima do te mjere da pješaci ne mogu ni prolaziti. Mediji taj fenomen zovu “terasizacijom” i dok je nekima to zapravo prava sramota, drugi vide situaciju kao prenapuhanu.

KONZUMERIZAM KAO CILJ?

Moglo bi se reći da je cilj ovakvog poteza vlasnika obrta čisti konzumerizam, s čime se slaže Tea Radović, studentica kroatistike i rusistike.

“Iako je nama super što je Zagreb tako lijep tijekom došašća, nije sve tako savršeno”, tvrdi Tea i dodaje da, dok je u redu stvoriti adventski ugođaj i imati ponudu za posjetitelje, u tome se izgubilo mjeru.

“Mislim da svi znamo odgovor na pitanje kome je u interesu da ubire plodove tog konzumerizma”, zaključuje. S njom se slaže mladi Puljanin Dino Topčagić koji postavljanje stolova i stolaca oko Sunca naziva “običnim barbarstvom nad javnom površinog glavnoga grada.”

“Tako se potpuno ignoriraju napori i stvaralačka genijalnost umjetnika, i oduzima se važnost umjetničkim djelima”, nastavlja Dino, a kao potencijalno rješenje predlaže bojkot kafića i štandova koji blokiraju komunikaciju između slučajnih prolaznika i umjetničkih skulptura. Norma Trkovnik, studentica kroatistike i lingvistike, veći problem vidi u smanjenju prostora za cvjećare na Cvjetnom trgu, nego zagrađivanje Sunca.

“Nije me pretjerano briga što je zagrađeno Sunce, ono ne treba zarađivati za život kao oni radnici”, objašnjava Norma i također tvrdi da je činjenica što je Sunce išarano grafitima dovoljan znak vrijednosti koju ima za građane.

Nagrđivanje lokalne kulturne baštine u svrhu zarade ne događa se samo u gradu Zagrebu. Selma Stipčević, zadarska novinarka i turistički vodič, primjećuje kako se isto događa i u njezinu gradu.

“Sličnoj smo situaciji svjedočili i ljetos u Zadru kada se jedan ugostiteljski objekt ‘proširio’ na rivu, a vrhunac apsurda dogodio se kada je preko trave postavljen - zeleni tepih.” Također smatra da pretjerana komercijalizacija može uništiti kulturni život sredine.

“Osim očite degradacije onog što je kulturno vrijedno, ovakvom se zamjenom autentičnog u korist generičkog gubi ona intimna, osobna povezanost osobe s mjestom, a na kraju i turistička destinacija gubi prigodu za brendiranje”, zaključuje Stipčević.

POGLEDATI ŠIRU SLIKU

Koliko god ovakvo ponašanje vrijeđa neke građane, ono ipak nije protuzakonito.

“Trenutačno ne postoji ni jedan specifični zakonski akt kojim bi se regulirao suodnos privatnih terasa i javne spomenične baštine”, kaže Ivana Hanaček iz kustoskog kolektiva Blok, ali dodaje da Sektor za komunalne poslove i javne površine, koji se bavi zakupom javnih površina, nije prije izdavanja dozvole uvidio stanje na terenu.

Kako objašnjavaju iz Bloka, ako je riječ o zaštićenoj zoni, tada konzervatori moraju dati svoje stručno mišljenje i uputu o postavljanju terasa na javni prostor, ali njihovo mišljenje nije obvezujuće. Hanaček također ističe da je važno pogledati i širu sliku i kako gentrifikacija općenito utječe na gradske spomenike, kao i lokalno stanovništvo.

Naime, objašnjava, zbog tih procesa građani Zagreba slabijeg imovinskog statusa osjećaju se pritisnuti i sele se iz centra, a sve više stanova pretvara se u luksuzne smještaje za turiste dubljih džepova.