Iako je ovogodišnji Pride prošao vrlo mirno, bez bilo kakvih problema, ipak mnogi ljudi misle kako ovakva događanja nisu potrebna. Naime, ljude je teško promijeniti u stavu da budu tolerantniji prema drukčijem mišljenju. Biti drukčiji nije ništa loše. Za netoleranciju u društvu jedni krive politiku, drugi religiju kao element uvjeravanja da biti drukčiji znači biti neprirodan i u krivu, dok neki misle da sve to dolazi od roditelja i od odgoja. Uz sve ovo, postoji li uopće nada da se može pozitivno utjecati na ljude da šire toleranciju, ljubav i slobodu kako bi se živjelo bez straha u situaciji kada voliš osobu istoga spola? Čini mi se da treba još mnogo raditi na širenju tolerancije, kako se ne bi dešavale incidentne situacije.

Preko svakoga Pridea koji se održava u svijetu, prepoznaje se glas onih koji skrivaju svoj identitet upravo zbog političke i društvene netolerantnosti. Kroz miroljubljive aktivnosti, događaj nudi priliku za one koje imaju snažne poruke da se ne boje onih koji su primitivni i zatvoreni u svom ograničenom mentalitetu. Sloboda govora o tome kako se današnje liberalno društvo nosi s diskriminacijom vrlo je bitan element u stvaranju pravoga demokratskog društva, bez obzira koliko brzo ona može na to utjecati. No ono što hrvatsko društvo danas ima, jesu hrabri aktivisti koji svojim idejama mogu doprijeti do mnogih građana, pogotovo preko miroljubivih i jasnih poruka. Na ovaj dan potrebno je sa svih stajališta poticati na razmišljanje o tome koliko pojedinci mogu biti ljudskiji, te da se otvori granica za znatiželju i stjecanje znanja. Ovo je dan u kojemu se svim individualcima pruža šansa za snošljivost i jezik mira.