Zagreb je ove godine proslavio 15. Zagreb Pride, na kojemu je sudjelovalo preko 2.500 ljudi. Iako je ovogodišnji Pride prošao vrlo mirno, bez bilo kakvih problema, ipak mnogi ljudi misle kako ovakva događanja nisu potrebna. Naime, ljude je teško promijeniti u stavu da budu tolerantniji prema drugačijem mišljenju. Biti drugačiji nije ništa loše. Za netoleranciju u društvu jedni krive politiku, drugi religiju kao element uvjeravanja da biti drukčiji znači biti u krivu i necemu sto je neprirodno, dok neki misle da sve to dolazi od roditelja i od odgoja. Uza sve ovo, postoji li uopće nada da se može pozitivno utjecati na ljude da šire toleranciju, ljubav i slobodu kako bi se živjelo bez straha u situaciji kada voliš osobu istoga spola? Čini mi se da treba još mnogo raditi na širenju tolerancije, kako se ne bi dešavale incidentne situacije.

Ivana Tomić, studentica novinarstva u Zagrebu, govorila je o tome kako ljudi zaslužuju slobodu da rade što žele, te da se politika nikako ne smije miješati u tuđe živote, pogotovo na polju njihove slobode. “Smatram kako bi bilo bolje da se u ove probleme ne miješaju osobe poput Zeljke Markic”. Stovise, objasnila je kako Pride ima svoje dobre i loše strane, a to uvijek ovisi o individualnom gledištu. "Smatram da može i pozitivno i negativno utjecati. Pozitivno da osvijesti ljude, a negativno jer mnogi razmišljaju u smislu: šta sad oni paradiraju tu, ne paradiram ni ja što sam strejt... neka rade u svoja četiri zida što hoće".

Riječanka Una objasnila je kako u Hrvatskoj situacija loša, zato što ne postoje kompletna prava za LGBT zajednice u smislu da imaju svoju slobodu da odluče što mogu napraviti, te kako postoji još uvijek neprijateljski pogledi kada neki ljudi vide kako se odvija Pride. “Postoji sloboda, ali ne onakva kakvu LGBT zajednica želi, njihova prava u Hrvatskoj nisu ni za usporediti s nekim državama u svijetu. Koliko god vani ima dobro uređenih država koja imaju sređena prava za LGBT zajednicu, toliko ima i onih koji nikako da se pomaknu s mrtve točke, a negdje još i nazaduju. Primjerice Rusija”. Isto tako objasnila je koliko će dugo trajati proces da se tolerancija širi, pogotovo jer još uvijek postoji strah od drugih i kako cć većina reagirati na određene teze.

S druge strane, zagrebački umjetnik Bruno Isaković, izjavio je kako se situacija u Hrvatskoj mijenja prema pozitivnom, no isto tako zemlja se suočava s nizom problema što se otvorenosti tiče. "Ono što je danas izazov u Hrvatskoj, kao i u svim zemljama u kojima se dogodio sličan napredak u relativno kratkom razdoblju, jest kontinuirana edukacija o vrijednostima različitosti. Bez toga pozitivni zakoni koje imamo ostaju samo slovo na papiru". Isto tako on govori o tome kako umjetnost ima veliku ulogu u prenošenju individualnih snažnih poruka. "Rekao bih da svi umjetnici svojim radovima rade na širenju granica tolerancije i razumijevanja, s tim da se neki umjetnici svojim radom direktno dotiču specifičnih tema, bilo one manjinske, ljudskopravaške ili aktivističke, koje kroz svoju umjetnost imaju mogućnost podijeliti s velikim brojem ljudi".

Preko svakoga Pride-a koji se odrzava u svijetu, prepoznaje se glas onih koji skrivaju svoj identitet upravo zbog političke i društvene netolerantnosti. Kroz miroljubljive aktivnosti, događaj nudi priliku za one koje imaju snažne poruke da se ne boje onih koji su primitivni i zatvoreni u svom ograničenom mentalitetu. Sloboda govora o tome kako se današnje liberalno društvo nosi s diskriminacijom vrlo je bitan element u stvaranju pravoga demokratskog društva, bez obzira koliko brzo ona može na to utjecati. No ono što hvatsko društvo danas ima, jesu hrabri aktivisti koji svojim idejama mogu doprijeti do mnogih građana, pogotovo preko miroljubljivih i jasnih poruka. Na ovaj dan potrebno je sa svih stajališta poticati na razmišljanje o tome koliko pojedinci mogu biti ljudskiji, te da se otvori granica za znatiželju i stjecanje znanja. Ovo je dan u kojemu se svim individualcima pruza šansa za snošljivost i jezik mira.