Umjesto udruga, pomoć radije traže od uže i šire obitelji te prijatelja

Odgajati djecu nije lako, pogotovo onu najmlađu. Neprospavane noći i prepirke koji će roditelj ustati iz kreveta zbog djeteta kojem je nešto potrebno i izražava to glasnim plakanjem dio su svakodnevice. A što se događa kada se o tome nemate s kim prepirati?

Zakon o socijalnoj skrbi samohrane roditelje definira kao osobe koje uzdržavaju i skrbe se o svojem djetetu. Iva Jovović iz udruge LET objašnjava društveni aspekt samohranog roditeljstva i kaže da su “samohrani roditelji, kako ih doživljava društvo, većinom razvedeni roditelji, roditelji koji su izgubili partnera zbog bolesti, nezgode i slično, roditelji kod kojih je drugom roditelju oduzeto roditeljsko pravo te mlade majke koje su od početka trudnoće same odlučile odgajati svoju djecu”. Dodaje da se s najvećim problemima suočavaju “samohrani roditelji koji su u postupku razvoda jer nemaju prava koja su vezana uz definiciju samohranih roditelja.”

KOME SE OBRATITI

O tome smo razgovarali i s udrugom RODA koja se bavi pitanjima trudnoće, roditeljstva i djetinjstva u Hrvatskoj. “Svakodnevno nam se javljaju roditelji iz cijele Hrvatske s različitim upitima, ali je teško reći koliko je samohranih roditelja jer ne možemo biti sigurni da baš svaki samohrani roditelj to i napomene. Svima, bez razlike, nastojimo pružiti pravnu podršku, saslušati njihove probleme i uputiti ih dalje u institucije i udruge za koje vjerujemo da im mogu pomoći”, komentirali su iz udruge.

Mlada samohrana majka Iva iz Zagreba kaže da udruge nije kontaktirala jer ih je malo proučila i smatra da to, kako kaže, nema previše smisla. Premda postoje samohrani roditelji koji se svakodnevno javljaju udrugama, iz Ivina je primjera vidljivo da one nisu prve kojima se samohrani roditelji obraćaju.

“Najviše mi je pomagala obitelji, uža i šira te prijatelji. Kada se dogodi nešto takvo, ostaneš sam s djetetom i odmah vidiš na koga se možeš osloniti, a na koga više ne”, kaže Iva.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, od svih obitelji u Hrvatskoj, 15 posto je jednoroditeljskih, a od tog udjela njih čak je 85 posto su obitelji s majkom, a preostalih 15 posto s ocem. Iva Jovović iz udruge LET objašnjava da su današnji problemi samohranih roditelja najviše ekonomski.

“Ljudi u današnje vrijeme teško mogu održavati jedno kućanstvo, a kamoli plaćati najamninu za dva stana. Također, društvo vrlo stigmatizirajuće gleda na jednoroditeljske obitelji u smislu nemogućnosti tih roditelja da očuvaju svoj brak”, s čime se djelomično slaže i Iva.

“Okolina različito reagira na to da si samohrana mlada majka, dio te okoline te sažalijeva, a drugi te pak osuđuju”, kaže Iva. Iako je društvo takvog stava prema samohranim roditeljima, Iva komentira i njihov zakonski položaj.

IMA I PREDNOSTI

“Ne mogu se sjetiti nekih većih problema. Štoviše, svagdje si u prednosti, primaš viši dječji doplatak te ostvaruješ prednost i popust u stvarima poput upisa djeteta u dječji vrtić”, ističe ona. Iako država s ove strane dobro funkcionira, barem što se tiče samohranih roditelja, problemi se ipak pojavljuju u trenutku traženja posla.

“Poslodavci su skeptični i bezobrazni, postavljaju pitanja o tome ima li vam tko čuvati dijete kad se razboli te ide li u dječji vrtić, naglašavaju da bolovanja zbog djeteta ne dolaze u obzir i slično”, dodaje ova mlada majka.

“Roditelji koji nam se javljaju često imaju primjedbe vezane za rad Centara za socijalnu skrb, pritužbe na njihovu neučinkovitost i sporost institucija od kojih ne dobivaju podršku kakva im je u tom trenutku potrebna, pitanja vezana za naknade, prava o upisu djece u vrtić i slično. Svim roditeljima pa tako i samohranima možemo dati pravnu podršku. To je za sada jedini oblik podrške koji nudimo”, poručuju iz udruge Dora. Iva pak zaključuje da su joj znatno korisniji uvijek bili razgovori s psihologom ili pedagogom u četiri oka, što također može biti smjernica u kojem smjeru valja dalje razvijati pomoć samohranim roditeljima.