‘Za dijete je potrebno više od novca’

Danas parovi sve češće o osnivanju obitelji razmišljaju kroz financijsku prizmu zbog svih izdataka koje dijete donosi u kuću. Dječja oprema je skupa i potrošna te je ionako niske plaće hrvatskih građana teško pokrivaju. Kako bi se to olakšalo, u Hrvatskoj roditelji imaju pravo na jednokratnu novčanu pomoć za novorođenče na dvije razine. Na nacionalnoj razini moguće je ostvariti pomoć u iznosu od 70 posto proračunske osnovice (2328 kuna) koju isplaćuje HZZO, dok jedinice lokalne samouprave jednokratnu pomoć isplaćuju iz lokalnog proračuna te same određuju iznos i kriterije za dodjelu.

Udruga B.a.B.e. u sklopu projekta Žene na tržištu rada – procjena utjecaja roda ispitivala je kojim uslugama općine i gradovi pomažu ženama uskladiti obiteljske i poslovne obaveze. Kada je riječ o jednokratnoj pomoći za novorođenče, istraživanje je pokazalo kako pomoć na lokalnoj razini jako varira. Prosječan iznos za prvo dijete kreće se između 1000 i 2000 kuna. Kada se gleda po županijama, najveću prosječnu naknadu ima Dubrovačko-neretvanska županija u iznosu od 6208 kuna, dok je najniža u Virovitičko-podravskoj i iznosi 1027 kuna. Iznos raste s brojem djece, pa za treće dijete na Lastovu iznosi 12.000 kuna, u Bolu 30.000 kuna, a u Gradu Zagrebu 54.000 kuna, što se isplaćuju tijekom šest godina.

TREBAMO I VRTIĆE

Iz Udruge kažu da je takva pomoć roditeljima dobrodošla, ali da se ne može očekivati da će potaknuti mlade roditelje na širenje obitelji niti pomoći ženama da usklade obiteljske obveze i posao.

“Potrebno je ulaganje u povećanje kapaciteta programa za djecu predškolske dobi jer, recimo, ako imate majku s petero djece u gradu u kojem nema dovoljno mjesta u vrtiću ili u općini u kojoj nema vrtića, tada će ona morati ostati izvan tržišta rada da bi se skrbila o djeci. Ono što smo istraživanjem doznali jest da je veća pokrivenost vrtićima blisko povezana s većom zaposlenošću žena”, kaže Tihana Bertek, koordinatorica projekta. Problema s infrastrukturom u općini Bol nemaju. U toj općini sa samo 1630 stanovnika postoji vrtić, osnovna, srednja i glazbena škola, a u posljednje dvije godine doselile su se i tri nove obitelji. Za prvo dijete pomažu sa 7000 kuna, za drugo s 15.000, treće s 30.000 kuna, a šestorođeno s čak 120.000. Tamošnji pročelnik Stipe Karmelić smatra da je to pomoglo poboljšati demografsku situaciju, ali da to nije jedini element.

“Iako se većinom bavimo turizmom i poljoprivredom, te gospodarstvene grane su jake i ljudi ostaju. Činjenica je da sad u vrtiću imamo 110 djece dok prije sedam godina taj broj nije prelazio 75”, kaže Karmelić.

S druge je strane slavonska općina Babina Greda tek prošle godine uvela naknadu, i to u iznosu od samo 500 kuna. “Ovdje je iseljavanje kritično. Nadamo se da će naknada barem malo pomoći demografiji jer nekad smo imali dva razreda po trideset djece, a sad imamo dva razreda s jedva dvadeset djece”, kažu iz općine.

Treba se pitati i je li pravedno da u nekim mjestima djeca “vrijede više”. Iz udruge Roditelji u akciji (RODA) kažu da to nije pravedno, ali da je diskutabilno treba li tražiti jednakost u takvim situacijama. “Kad na otocima poput Korčule postoji viša naknada smatramo da to ima smisla s obzirom na depopulaciju otoka, ali se roditeljima tada trebaju omogućiti i druge vrste potpore, dostupni liječnici i vrtići te mogućnost školovanja djece na otoku”, kaže Renata Jelušić, predsjednica udruge RODA.

’VRIJEDNOST’ DJETETA

Grad Zagreb je također primjer za visoke naknade, ali to odgovara njegovu visokom proračunu. To je jedini grad koji je donio plan mjera populacijske politike te uz jednokratne potpore značajno sufinancira vrtiće, prijevoz djece i razne aktivnosti. “Roditeljima se najveći iznos daje upravo za treće i svako daljnje dijete zbog stimulacije rođenja trećeg i svakog daljnjeg djeteta te poticanja stvaranja bolje demografske slike, a ujedno i za poboljšanje uvjeta života obiteljima s više djece”, kažu iz Grada Zagreba. Prošle godine podneseno je i riješeno 1186 takvih zahtjeva.

Ana Kovačić, majka dvoje djece iz Zagreba, smatra da bi Grad trebao i na druge načine podržati roditeljstvo. Predlaže djelomično subvencioniranje izvannastavnih programa te subvenciju u kupnji opreme.

“Najveći problem ove naknade (3600 kuna za drugo dijete, op. a.) jest što se isplaćuje u četiri rate kroz dvije godine što znatno utječe na njenu svrhu, a to je kupnja neke veće ili skuplje opreme za dijete”, kaže Kovačić. Mlada mama Marija Bukovac iz Siska tvrdi da svaki iznos pomaže, ali da oni ne bi trebali ovisiti o mjestu iz kojeg dolaziš niti o političkim promjenama.

A kako će se vrednovati dijete ako se obistine najave Domoljubne koalicije o naknadi od 1000 eura? Na to pitanje do zatvaranja broja nismo dobili odgovor, ali ako se može suditi prema prethodnim izjavama ministrice socijalne skrbi i mladih Bernardice Juretić, ta mjera će se u nekom obliku ostvariti.