Nogomet, pa sve ostalo

Tako je to u Hrvatskoj. Ali i ne samo u Hrvatskoj. Iako je 2016. godina prestupna, pa stoga i godina u kojoj se održavaju Olimpijske igre (ljetne), hrvatsko navijačko tijelo će najviše emocija staviti na kocku dok se kožnata lopta kotrlja na tih stotinjak metara između dvije mreže. Ali osim subjektivnih emocija, olimpijska godina uvijek nudi i vrhunski nogometni razlog: Europsko prvenstvo, na kojem Hrvatska nastupa i ove godine, i to s Modrićevom generacijom na vrhuncu moći. Niti slavna brončana generacija 1998. nije imala toliko igrača s velikim ulogama u najvećim klubovima.

Osim Europskog prvenstva, nogometni zaljubljenici će iščekivati rasplet borbe između Dinama, Rijeke i Hajduka za dva domaća trofeja, a onda nakon Europskog prvenstva i nove europske odiseje naših klubova. Ali kad je nogomet u Hrvatskoj u pitanju, čak ni takva smotra kao što je Europsko prvenstvo neće sakriti krizu. Hrvatska će u 2016. valjda napokon napraviti neki važan korak prema rješavanju višegodišnje mučne situacije, u kojoj navijači osjećaju da su njihove klubove i reprezentaciju oteli ljudi koji njima pune vlastiti džep. Policija i pravosuđe s braćom Mamić zasad igraju vrlo neizvjesnu utakmicu, a kraj se očekuje ove godine.

POD „SVE OSTALO“ IDU ČAK I OLIMPIJSKE IGRE

Objektivno, najveći sportski događaj ipak će biti Olimpijske igre. Jedan od najvećih globalnih događaja uopće, na kojem obično domaćini obaraju vlastite rekorde, a Amerikanci svjetske. A Hrvati će pokušati biti kao domaćini, i nadmašiti svoj učinak iz Londona, s tri zlatne i još tri nezlatne medalje. Adute predvodi jedinstvena Sandra Perković, a dok će naši ekipni sportovi (vaterpolo, rukomet) biti veliki upitnik, iza veličanstvene Sandre je niz pojedinaca koji mogu do odllčja: Blanka Vlašić, braća Sinković, Filip Hrgović, sestre Zaninović, Snježana Pejčić, Giovanni Cernogoraz, Marin Čilić... Svašta je moguće: kako novi rekord, tako i pucanj u – prazno.

ČAK NI U PRESTUPNOJ GODINI NIJE SVE U OLIMPIJADI I EURU

Osim Olimpijade i Eura, u 2016. godini s napetošću ćemo iščekivati i nova iskušenja naših sportskih junaka na ostalim borbenim poljima. Može li Ivica Kostelić još jednom u inat skepticima i sportskoj logici do novog vrhunskog rezultata? Može li Marin Čilić nakon US Opena 2014. i slabašne 2015. učvrstiti svoje mjesto u teniskoj eliti, i pokazati zube „dominatorima“ Đokoviću, Federeru, Nadalu i Murrayu? Hoće li stepenicu više na svom talentu izgraditi Borna Ćorić, Donna Vekić i Ana Konjuh?

A što za kraj reći o košarci? U jednom od globalno najpopularnijih sportova, nekada paradnom sportu i naše zemlje, hrvatski navijači nadaju se lijepim vijestima. Već godinama hrvatska košarka ide ritmom „korak naprijed – dva nazad“. Ajmo ove godine započeti drugačiji trend! Cedevita je primjer, a naše najveće zvijezde neka nas u 2016. uvjere da će hrvatski košarkaški navijači imati što slaviti 2017. i idućih godina. Bojan Bogdanović i Mario Hezonja su već u NBA ligi, Dario Šarić im se pridružuje iduće jeseni, s nestrpljenjem iščekujemo što će nam pokazati.