Spremni smo izbjeglice integrirati, ali ne znamo kako

U posljednjih nekoliko mjeseci nije prošao dan da se u medijima nije spomenula izbjeglička kriza. Čitali smo, slušali i gledali izvještaje o situacijama s terena što vlastite, što susjednih, ali i udaljenijih država na temelju kojih smo formirali i mijenjali stavove. Konstanta je da se hrvatska politika, kada je riječ o izbjegličkoj krizi, pokazala daleko humanijom od politika nekih drugih zemalja. Ni u jednom trenutku nisu podignute tzv. tehničke prepreke na graničnim prijelazima. Policijska brutalnost prema izbjeglicama je nepoznanica. Humanitarne organizacije odlično surađuju s državnim tijelima i trude se ljudima što više olakšati tešku situaciju u kojoj su se zatekli.

SVE PREMA DIREKTIVAMA

Važno je istaknuti da je sve navedeno dio hrvatske politike kao tranzitne zemlje u kojoj se nitko od izbjeglica ne bi zadržavao više od nekoliko sati. “Proces je jasan, sve radimo prema direktivama Europske unije”, istaknuo je ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić.

Međutim, što će se dogoditi kada Hrvatska, također prema EU-ovim direktivama, prestane biti tranzitna zemlja, te se nađe u situaciji da mora poštovati nametnutu joj kvotu i i trajno postane domom određenog broja izbjeglica? Bilo je to središnje pitanje konferencije Izazovi izbjegličke krize: granice, tranzit i integracija, koju je organizirao Centar za istraživanje etničnosti, državljanstva i migracija (CEDIM) u suradnji sa Zakladom Friedrich-Ebert-Stiftung.

POLITIKA PRIHVATA

Najveću raspravu na konferenciji potaknulo je pitanje integracije, o kojem se javno ne govori. Viktor Koska (CEDIM) iznio je ideju o formiranju izbjegličkih zajednica. “Tako bi izbjeglice neposredno na raspolaganju imale određena sredstva”, istaknuo je. Selma Porobić (Centar za istraživanje izbjeglica, Sarajevo) govorila je pak o značenju obrazovanja i pristupa tržištu rada.

“Jedan od problema je svakako loša politika prihvata koja tjera izbjeglice na tranzit”, rekla je Porobić. Brad Blitz (Middlesex University, London) također se referirao na pravo na rad, koje je, prema njegovu mišljenju, ključno u procesu integracije.

Ono što je jasno iz navedenog jest da okvirna ideja o tome kako integracija treba izgledati postoji, ali ne i plan njene provedbe. To je problematično ako se uzme u obzir da je ministar Ostojić nedavno izjavio kako je Republika Hrvatska već sad spremna prihvatiti 1640 izbjeglica na dugotrajan boravak. Upitan kako te ljude namjerava integrirati u društvo, ministar Ostojić odgovorio je kako se “RH dosad dobro nosila s izbjegličkom krizom, pa ne postoji razlog da zakaže kada je riječ o novim izazovima.” Ipak, ono što pritom nije uzeo u obzir jest da se tranzitna politika uvelike razlikuje od integracijske, te da u novim uvjetima same direktive Europske unije, bez razrađenog plana RH, vjerojatno neće biti dovoljne da se postigne uspjeh.