Zamjena za baka-servis sve traženija

Rijetko si koji roditelj može priuštiti čuvanje djeteta svaki dan i cijeli dan. Većina ih ili radi ili su u potrazi za poslom, a kad baka servis ”zašteka”, kreću u potragu za vrtićem. Nažalost, u većini je vrtića broj mjesta ograničen i znatno manji od broja djece koje bi roditelji željeli u njih upisati. Zbog toga su i kriteriji mnogo stroži, o čemu su posvjedočili mnogi roditelji. Jedna nezaposlena majka Dada prepričala je svoju borbu, kada mjesto u kvartovskom vrtiću nije dobila zbog toga što ne radi, a posao nije mogla tražiti dok nije riješila problem tko će joj čuvati dijete.

DADILJA KAO SOLUCIJA

Takvih je priča mnogo, pa i ne čudi pothvat na koji su se neke žene odvažile. Prekvalifikacija i doškolovanje koji traju i do tri godine iznjedrili su nekoliko certificiranih dadilja koje su otvorile obrt za čuvanje djece. Iako dadilje mogu raditi ili u svojoj kući ili kući obitelji kojoj čuvaju djecu, zasad rade u vlastitom domu. O njihovoj uspješnosti svjedoči i podatak da su im kapaciteti mahom popunjeni.

Marica Kopić, nekad ekonomistica, danas je vlasnica obrta za čuvanje djece Zvjezdice. Nezadovoljna poslom kojim se bavila, odlučila je pokušati nešto sasvim novo. Hrvatski zavod za zapošljavanje pružio joj je prigodu za prekvalifikaciju za dadilju, a s krajnjom realizacijom ideje pomogao joj je i Grad Zagreb subvencijom.

Jednom kad su sve tehnikalije bile riješene, otvoren je obrt “tople i prijateljske atmosfere” koji pruža mogućnost prisnijeg odnosa s djecom, što oni osjete, a i sami roditelji to prepoznaju, tvrdi Marica. Prisjeća se i kako je to izgledalo u početku, kada je prvo dijete došlo putem preporuke, što se pokazalo kao dobra praksa.

Danas Marica svaki dan provede i po devet sati čuvajući djecu, i tvrdi da je “svaki dan jedinstven, i svaki se razlikuje”, ali dodaje da se nekih rutina načelno ipak drži, kao što su doručak, užine, igre vani ili unutra, ručak i spavanje, iako su moguće prilagodbe. “Naravno da se spavanje nekad oduži dulje od planiranog jer nekad djeci treba više sna, pa onda ovisno o tome planiramo daljnje aktivnosti”, zaključila je Marica.

Sve igre za djecu smišlja najčešće sama, za što joj je, kako tvrdi, potrebno mnogo mašte. Priznaje kako si nekad pomogne i putem stručne literature ili interneta i da je s vremenom naučila da i običan bijeli list papira može biti zabavan materijal, samo ako se osoba dovoljno potrudi. Osim što sama smišlja igre, sama i kuha jer je većini roditelja to draže od naručivanja hrane iz nekog restorana.

“Nije mi na prvom mjestu zarada, birala sam posao koji nikad neće donijeti neku veliku dobit i bogatstvo”, tvrdi Marica i dodaje da zato radi ono što voli, i to joj je najvažnije.

Dodaje i da su roditelji zainteresirani za ovaj način čuvanja djece i da su im iskustva vječno pozitivna.

U Zagrebu se neto cijena za devetosatnu skrb za jedno dijete u roditeljskoj kući kreće između tri i četiri tisuće kuna na mjesec, ovisno o dadiljinu iskustvu, kvalifikacijama i zahtjevima roditelja. Sklapanje ugovora i plaćanje doprinosa tu bi cijenu povisilo minimalno za tisuću i pol kuna, što je većini roditelja nedostižan iznos.

FINANCIJSKA PERSPEKTIVA

Obiteljsko čuvanje djece često stoji i oko 2000 kuna po djetetu, za što lokalna zajednica treba izdvajati sredstva za sufinanciranje, smatraju u Hrvatskoj udruzi dadilja. Udruga već pet godina okuplja dadilje i pomaže im. Krajnji cilj im je promicanje i razvoj kvalitete njihova rada, profesionalizacija zanimanja i potpora, doprinos stvaranju uvjeta za skrb djece, i pružanje potrebne pomoći.

Stručnjaci se slažu da je za djecu, osobito onu do tri godine starosti, boravak u manjoj grupi i u uvjetima koji najbliže odgovaraju onima u obitelji najpovoljniji za razvoj.