Elektrošokere koriste navijači, policija, kućanice i... kriminalci

Razlog zbog kojeg imam elektrošoker šetnje su pasa u kasne sate jer se u mene i pse koje šećem često zalijeću veći psi - započinje svoju priču Saša Španović, apsolventica veterine. Nije još nikad bila u prilici upotrijebiti ga, ali osjeća se sigurnije otkad ga ima. Elektrošokeri su na hrvatskom tržištu dostupni više od desetljeća. Kod ovlaštenog prodavača cijene se kreću od 400 do 800 kuna, ovisno o jačini naboja. Preko oglasnika polovni šoker može se kupiti za samo 150 kuna. U prosjeku su teški samo 150 grama, što ih čini idealnim za držanje u džepu, ruksaku, torbi...

TKO SU KUPCI?

“Teško je procijeniti tko više kupuje sredstva za samoobranu, žene ili muškarci. Često, na primjer, dođe muškarac i kupi pet paprenih sprejeva za sve žene u svojoj obitelji, ali ne i za sebe. A s druge strane ima žena koje iziđu iz prodavaonice doslovce naoružane do zuba”, ispričali su nam u tvrtki Argus koja je ovlašteni uvoznik sredstava za samoobranu. Profil kupca teško je odrediti, jer sredstva za samoobranu uistinu kupuju svi: policijski službenici, navijači, kućanice, studenti, poslovni ljudi.

“Mnogo se tih kupnji ne odnosi nužno na obranu od ljudi nego i na obranu od divljih životinja ili pasa. Otprilike između 25 i 30 posto prodanih šokera proda se upravo iz takvih razloga”, kažu. Morana Azenić elektrošoker pak posjeduje već dulje.

“Nabavio mi ga je otac. Da ga imam kad idem van. Osjećam se sigurnije”, kaže ona. Azenić, po struci tehničarka zaštite osoba i imovine, dobro razumije način na koji elektrošoker funkcionira i svjesna je da može biti ne samo beskoristan nego i štetan ako ga posjeduje osoba koja ga ne zna koristiti.

“Treba biti oprezan pri korištenju, da na kraju krajeva ne ozlijediš sam sebe”, napominje Azenić. Samoobrana, nažalost, nije jedini razlog zašto bi netko poželio nabaviti elektrošoker. Mateja Štanfel je na vlastitoj koži iskusila kako izgleda zloporaba elektrošokera. Prije nekoliko mjeseci, vraćajući se kući s posla, napadnuta je šokerom u pokušaju pljačke.

“Udar šokerom užasno je neugodan i ne znam koliko ga ja zapravo mogu opisati jer sam izgubila svijest na nekoliko sekundi, srušila se na pod te izgubila moć pokreta u rukama”, prepričava Štanfel. Nakon početne omamljenosti, hrabro je uzvratila i napadač je uskoro pobjegao. Ovo neugodno i bolno iskustvo zauvijek je u njoj stvorilo odbojnost prema elektrošokerima.

“Mislim da bi se šokeri trebali registrirati kao i pištolji jer je žalosno da se šoker može nabaviti preko oglasnika za nekoliko stotina kuna!”, ljutita je Mateja. Iz Ministarstva unutarnjih poslova rekli su da su šokeri prema Zakonu o oružju svrstani u oružje kategorije D, odnosno u dopušteno oružje za koje nije potrebno odobrenje niti prijava nadležnom tijelu, osim u slučaju prelaska državne granice. Ipak, “za zloporabu oružja kategorije D propisane su Zakonom o oružju prekršajne sankcije u obliku novčanih kazni i zaštitnih mjera oduzimanja oružja i streljiva”, dodali su.

Nažalost, čak i ako kupac djeluje “sumnjivo” trgovac mu smije prodati šoker. Evidencija takvih kupaca ne postoji jer prema zakonu elektrošoker ne pripada u kategoriju oružja koje su građani dužni prijaviti. Ipak, na prodavaču je da posavjetuje kupca o korištenju.

“Iako je riječ o istosmjernoj struji male amperaže, uvijek naglasimo kupcima kako bi bilo dobro da se izbjegne korištenje šokera na području prsa ili glave te da ga koriste isključivo u samoobrani”, objasnili su nam u Argusu.

TASER I POLICIJA

Osim kontaktnog šokera, koji je potrebno neposredno prisloniti na tijelo da bi došlo do učinka, postoji i nekontaktni šoker tzv. taser. Ova vrsta elektrošokera napravljena je u obliku pištolja i ispaljuje strelice koje su tankom žicom povezane s pištoljem i preko kojih se prenosi električna energija. U Hrvatskoj ih koriste samo specijalci.

“Bila je aktualna priča kad su ga uveli u specijalnu, da će to biti samo pilot-projekt jer su namjeravali proširiti i na ostale grane i ustrojstvene jedinice. No kako to obično biva, vjerojatno su zbog štednje, nepovjerljivosti u nove tehnologije, te rizika u primjeni odbacili tu ideju i zadržali se na klasičnim sredstvima prisile”, prokomentirao je policajac D.Z. Prema njemu, najveća bojazan od davanja tako moćnog sredstva u ruke leži u eventualnoj slaboj primjeni načela intenziteta i postupanja, pa bi ljudi prekoračili ovlasti, “raspištoljili se” te primjenjivali šoker i u situaciji kad bi neko blaže sredstvo prisile bilo dovoljno.

Ipak, uz dobru zakonsku regulativu i edukaciju, D.Z. smatra kako bi se korištenje tasera moglo uspješno implementirati i kod naših policajaca.

“U SAD-u se šoker pokazao kao odličan alat za svladavanje i rješavanje situacija koje su možda zahtijevale uporabu vatrenog oružja, a taser je bio dovoljno sredstvo. Što se tiče toga, tu zapravo i spašava život jer i život ubojice je život”, kaže naš sugovornik iz policije.

Azenić pak smatra da stanje u Hrvatskoj ipak nije tako opasno kao u SAD-u i da u nas još postoji doza strahopoštovanja prema policajcima. Ipak, kaže da ne bi imala ništa protiv da elektrošoker postane sastavni dio opreme hrvatskog policajca.