Samo raspravom možemo se osloboditi ideologija prošlosti

‘Razumljivo je da je rasprava o lustraciji i dekomunizaciji u ovom trenutku dosta politizirana, ali se nadam da će s vremenom postati smirenija i da će se voditi u kontekstu svih načina na koje se države i društva nose s nepravdama i zločinima prethodnih režima’, objašnjava docentica Ana Matan

Što je rasprava otvorenija i što se više različitih glasova čuje, bolje za sve nas, komentirala je Ana Matan, docentica na Fakultetu političkih znanosti, nedavno održanu tribinu o lustraciji. Tribina pod nazivom “Lustracija u Hrvatskoj – nužnost ili ne?” održana je 26. svibnja u organizaciji studentske inicijative Studenti za slobodu FPZG-a. Studenti su tako željeli pridonijeti javnoj raspravi o inače osjetljivoj temi lustracije.

RAZLIČITA STAJALIŠTA

Gosti tribine bili su Stevo Đurašković, politolog s Fakulteta političkih znanosti, Hrvoje Klasić, povjesničar s Filozofskog fakulteta te Ivo Lučić i Davor Marijan, povjesničari s Hrvatskog instituta za povijest. Drske upadice iz publike predvođene predsjednikom Autohtone hrvatske stranke prava Draženom Kelemincem umalo su zasjenile raspravu o zadanoj temi tribine.

Različita razmišljanja o događajima s te tribine, ali i samoj temi, čuju se na fakultetu i nekoliko tjedana nakon događaja.

Ljubica Novak, studentica četvrte godine FPZG-a, ističe kako joj se svidjelo što su se mogla čuti različita stajališta. “Incident koji se dogodio prebrzo je skrenuo fokus s glavne teme na različite druge teme koje očito još tište hrvatsku populaciju”, dodaje Novak.

“Razumljivo je da je rasprava o lustraciji i dekomunizaciji u ovom trenutku dosta politizirana, ali se nadam da će s vremenom postati smirenija i da će se voditi u komparativnom kontekstu svih načina na koje se države i društva nose s nepravdama i zločinima prethodnih režima”, objašnjava pak docentica Matan i dodaje kako nije dobila dojam da je događaj bio zamišljen kao akademska rasprava.

“Ovu je raspravu organizirala studentska udruga kako bi promovirala temu koja je vrlo važna za njihov svjetonazor – to je sasvim legitimno i ja to pozdravljam, ali tribina definitivno nije bila akademski događaj”, smatra Matan. Jedan od organizatora tribine, član organizacije Studenti za slobodu FPZG-a, Ivan Pepić, navodi kako u Hrvatskoj o lustraciji ne postoji nijedan znanstveni rad na hrvatskom jeziku, a jedina knjiga o toj temi je na engleskom jeziku, i to kao zbornik radova stranih istraživača.

“Taj se trend pod hitno mora mijenjati ako želimo uspostaviti društvo dijaloga, ali i ukinuti strah od rasprave o lustraciji koju političari redovito koriste u svoje svrhe”, objašnjava Pepić.

GAŠENJE VATRE NAFTOM

Borba protiv ideoloških utjecaja u društvu nazivanjem pojedinaca “zaostalim komunistima” je, smatra pak Matan, ponovno ideologija. Ističe da “borba protiv ideologije koja započinje obračunom sa ‘zaostalim komunističkim strukturama’ sliči pokušaju da se vatra ugasi naftom”.

Viktor Matić, student četvrte godine FPZG-a, ističe kako su govornici iznijeli argumentirana uvodna izlaganja i kasnije raspravljali u demokratskom i civiliziranom tonu. Upadice iz publike od strane nekolicine pojedinaca, smatra Matić, nisu umanjile uspjeh rasprave o lustraciji..

“Uspjeh tribine leži upravo u njenoj temi koja izaziva mnoge kontroverze i činjenici da se o njoj raspravljalo na demokratski način te uz međusobno uvažavanje svih govornika”, kaže Matić.

Njegova kolegica Tara Gudović smatra kako su komentari publike pokazali potrebu za suočavanjem s prošlošću i ratnim traumama više nego sam proces lustracije.