I dalje potplaćene, a za ‘top-poslove’ zatvaraju im vrata

Hrvatska ima predsjednicu Republike. Ne tako davno, imala je i predsjednicu Vlade. Gledajući samo vrh vlasti, mogli bismo pomisliti da problema nema, korak uz korak smo s najrazvijenijim državama Europske unije i svijeta. Kopajući dublje, naići ćemo na probleme kakvi postoje i drugdje, sugerirajući da ima još jako mnogo posla: teškoće pri zapošljavanju žena, niže plaće u odnosu prema muškarcima, nedovoljna zastupljenost u državnoj ili lokalnoj vlasti, nedostatak žena na najvišim položajima u velikim tvrtkama, neprimjerena pitanja u situaciji kada traže posao, obiteljsko nasilje koje se donedavno prikrivalo velom privatnosti…

NEDOVOLJNA INFORMIRANOST

No Hrvatska se pokrenula od 2003. naovamo. Najprije je došao Zakon, a zatim i Vladin Ured za ravnopravnost spolova, kojim otpočetka upravlja današnja ravnateljica Helena Štimac Radin, godinama u hrvanju s problemima koji najviše opterećuju žene.

“Napretka ima, ali ne možemo biti zadovoljni”, opisala je Štimac Radin današnje stanje. Velika prepreka ostaje što ljudi ne znaju koliko bi mogli, s obzirom na to da prepreke prema rodnoj ravnopravnosti očito nisu dovoljno zanimljiva priča za veći prostor u medijima.

Štimac Radin upozorila je da je današnja stopa zaposlenosti žena u Hrvatskoj na 52,8 posto, što je desetak posto manje od prosjeka Europske unije.

Žene koje uopće ne mogu naći posao, ili ga mogu naći jako teško, samo su dio priče. U pravilu, problemi postaju vidljivi kada počne potraga za radnim mjestom. Žene su najčešće lošije plaćene, rade na manje atraktivnim radnim mjestima, a ako dobiju posao, na primjer, u nekoj tvrtki, praksa pokazuje da pristaju na menadžerske ugovore s uvjetima koji nisu jednako povoljni kao za muške kolege.

“Kada se sklapaju menadžerski ugovori možda dolazi do toga da žene traže manje, pristaju na niže plaće za ‘top-menadžerske’ pozicije. Privatni sektor je tu teško kontrolirati”, rekla je ravnateljica Ureda za ravnopravnost spolova, koja upozorava na nejednakosti i drugdje. Žene u Hrvatskoj najčešće rade u tekstilnoj industriji, administraciji, ugostiteljstvu i školstvu, gdje nije jednostavno zaraditi za ugodan život, a probijanje do važnijih pozicija ide teško. Aktualno stanje pokazuje da oko 11 posto hrvatskih žena ima nižu plaću od muškaraca, pri čemu je slaba utjeha da slična nejednakost u poslovima koji su više isplativi postoji i u drugim zemljama Europske unije. Razina obrazovanja pritom nije presudna, ustvrdila je Štimac Radin.

zakon je jasan

“Krivulja porasta visoko obrazovanih žena ide prema gore. Ipak, kada se diplomira, odjednom se muškarci zapošljavaju mnogo češće nego žene“, ističe. Pritom prepreka može biti i razgovor za posao. Ako žena planira imati dijete, nerijetko će se suočiti s takvim pitanjem, bez obzira na to što jedna od odredbi Zakona o ravnopravnosti spolova govori da je razgovor o bilo čemu privatnom nedopušten i novčano kažnjiv za poslodavca, ali bez primjera da je dosad itko zbog toga bio kažnjen. Mogući razlog je što žene ne znaju što im sve Zakon omogućuje pa ne prijavljuju što bi mogle.