Umirovljenica vs. mlada zaposlena osoba
Kako Hrvatsku vidi znanstveni novak koji, iako zaposlen, strahuje za vlastitu egzistenciju baš kao i većina hrvatskih građana, a kako umirovljena baka Katica?
KATA RAKELI (75)
Baka Katica rođena je u malom, lijepom selu na obroncima ličke Plješivice. U ranoj mladosti došla je u Zagreb, tu se udala i ostala do danas. Gotovo cijeli život provela je kao domaćica i "šefica svoje kuhinje", čiji je glavni degustator i kritičar uglavnom njezin suprug Joža. Mnogo je obožavatelja njezinih kulinarskih čarolija, poput najfinijeg ajvara, domaćih čvaraka, sarme, pohanaca...
1. Koja je vaša prva asocijacija na Hrvatsku?
Najljepša zemlja na svijetu! I rodila se tako teško i stvorila, mnogi je nisu željeli, ni danas je ne žele... Ali meni nema ljepše zemlje na svijetu. Samo da je vode, u budućnosti barem, pravi, iskreni ljudi ove zemlje.
2. Po čemu mislite da je Hrvatska prepoznatljiva u svijetu?
Po našem moru, pa i našim ljudima! Vrijednim ljudima koji su svagdje u svijetu priznati samo u svojoj zemlji nisu.
3. Koju biste osobu izdvojili kao moralni autoritet u Hrvatskoj i postoji li uopće?
Ja je ne vidim, evo, u nikojem pogledu! Nikoga!
4. Što bi u Hrvatskoj trebalo poticati kako bi postala bolje mjesto za život svojih građana?
Pa, poticati privredu. Poljoprivredu na prvom mjestu! Poljoprivreda je uništena do kraja, a naša zemlja može hraniti ne samo svoje stanovništvo nego triput toliko izvoziti! Samo su je uništili. Uništeno nam je sve. Poljoprivreda naročito.
5. Kako vidite Hrvatsku za 10 godina i sebe u njoj?
Uvijek se nadam, jer sam nepopravljiv optimist, da će ipak biti nešto bolje. Da nam mladi neće odlaziti. Jer i moja braća su kao mlada isto bježala iz ove zemlje za kruhom! Bila bih sretna da barem stane na tome da se mladi zaposle u svojoj zemlji. I vidim da bi moglo, ima naznaka, nekakvih, daleko, da bi moglo biti bolje. A ja... Ako to doživim, smatram isto da bi i nama starima moglo biti makar malo bolje.
TOMA KESER (27)
Predstavnik mladih zaposlenih osoba znanstveni je novak na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu u Zagrebu na Zavodu za kemiju i molekularnu biologiju. U sklopu svog doktorata, a prije toga i diplomskog rada, te rada koji je nagrađen Rektorovom nagradom, Toma se bavi istraživanjem glikana. Oženjen je suprugom Sabinom.
1. Koja je vaša prva asocijacija na Hrvatsku? Ja kažem Hrvatska, a vi kažete...?
Ja kažem banana! Zato što mislim da naša država trenutačno baš nije u najboljem stanju.
2. Po čemu mislite da je Hrvatska prepoznatljiva u svijetu?
Po prirodnim ljepotama, naravno, i po korupciji.
3. Koju biste osobu izdvojili kao moralni autoritet u Hrvatskoj i postoji li uopće?
To je jako, jako teško pitanje. Trenutačno se ne mogu sjetiti nikoga. Eventualno jedne osobe koja je preminula, ali koje se sjećam dok sam bio mlađi, a to je Vlado Gotovac.
4. Što bi u Hrvatskoj trebalo poticati kako bi postala bolje mjesto za život svojih građana?
Međusobno poštovanje, solidarnost i... glupo mi je sad reći da se više volimo, jer to malo zvuči onako patetično, ali mislim da nam fali da se više volimo, nekako, svi međusobno.
5. Kako vidite Hrvatsku za deset godina i sebe u njoj?
Nadam da ću za deset godina još biti u Hrvatskoj. Htio bih to. Ako mi situacija omogući da se i dalje bavim znanosti, a htio bih to. I vidim se u obitelji s djecom.