Do punije blagajne ‘kraćenjem’ žestica ili bezobrazno visokim maržama

Na povratku iz Splita u Zagreb stali smo na jednom malom odmorištu jer su klinci bili žedni. Bilo je užasno vruće pa smo svi skupa sjeli i naručili po malu Coca-Colu, onu od pola litre. Znači, sve skupa četiri male Cole. Nisam ni gledala račun dok nije došlo vrijeme za odlazak, a kada sam bacila pogled na njega, nisam mogla vjerovati. Jedna je stajala 22 kune! - prisjeća se djelatnica u IT-centru Nataša.

POGREŠAN DOJAM KOD PIVA

Iako Zakon o zaštiti potrošača, posljednji put izmijenjen u travnju prošle godine, formalno štiti prava potrošača i brani svaki oblik prijevare, nijedan zakon ne uređuje visinu marže koju trgovac može postaviti. Odmorišta i benzinske crpke veliki su, ali ne i jedini, izrabljivači prava na neograničeno veliku maržu. Kad se još uz to pogledaju cijene po kojima se proizvodi nabavljaju, besramna prijevara krajnjeg potrošača izlazi na vidjelo. Naime, ista Cola koju su Nataši naplatili 22 kune, u nabavi s PDV-om stoji točno - četiri kune!

Iz Ministarstva turizma odgovaraju kako je „u obavljanju ugostiteljske djelatnosti dopušteno slobodno formiranje cijena te da ono ovisi o poslovnoj odluci ugostitelja, a da turistička inspekcija nema utjecaj na neravnomjeran odnos između prodajnih cijena i marži“.

Paradoksalno je koliko su ljudi naviknuli na činjenicu da u većem dijelu lokala preplaćuju svoja pića. No ovo nije jedini način na koji pojedini ugostitelji dodatno pune vlastite džepove. Najviše primjedbi dolazi na račun razvodnjavanja piva i vina, miješanja žestokih pića sa sokovima iz plastičnih boca koja se onda naplaćuju kao cjelovit napitak u bočici te “kraćenja” (zakidanja za 0,01 ml prilikom točenja) u količini utočena alkohola.

Filmski kritičar Krešimir Košutić, inače velik ljubitelj piva, nije ostao zatečen ovim iskustvima.

„Sva točena piva su inače lakša i imaju manje ugljičnog dioksida pa možda zato ljudi misle da u tom pivu ima vode“, rekao je. Zaintrigirala nas je ta informacija pa smo s dvije pivovare provjerile o čemu je riječ.

„Pivo u bačvi ima malo nižu razinu ugljičnog dioksida, ali to je zato što se pivo tijekom točenja iz točionika dodatno obogaćuje ugljičnim dioksidom. Krajnja količina ugljičnog dioksida bi morala biti ista, ali moguća su odstupanja od lokala do lokala, ovisno o tome kako su aparati podešeni. Uzimajući to u obzir, moguće je da ponekad potrošači steknu dojam da je pivo ‘blaže’. Svi ostali parametri su identični pivu u boci“, pojasnili su iz Zagrebačke pivovare.

’ODOKATIVAN’ PRISTUP

Nevjerojatan doživljaj stigao je i od jedne studentice koja je, sjedeći u baru udaljenom neposredno od Jaruna ugledala kako se preljepljuju etikete na pridošlim vinima. Priznala je i da ne može reći da ju je taj prizor iznenadio jer provjereno zna da se ista stvar događa u jednom od jarunskih kafića. Kad smo već na zamjeni dvaju pića, studentica Mirna prisjetila se prijateljičina rođendana.

“Nas petero ili šestero cura naručile smo Stock - Colu. Konobar nam nije donio Stock nego neku ‘brlju’ od rakije. Iako nisam stručnjak, znam razliku između lijepo sunčanozlatnog Stocka i ‘brlje’. Na to smo se požalile konobaru koji se ispričao i rekao da je bio uvjeren da smo naručile rakije. Riješili smo to jednom cugom na račun kuće”, tvrdi Mirna i pritom upozorava da se konobari doista mogu zabuniti prilikom serviranja pića te da ne moraju u pitanju nužno biti zle namjere.

Govoreći o žestokim pićima, od bivše djelatnice popularnog kluba u središtu Zagreba doznale smo da je najnormalnija stvar da se žestoka pića miješaju sa sokovima iz plastičnih boca. Osim toga, stigla nam je pritužba da u pojedinim kafićima i klubovima umjesto 0,03 pića dobiju 0,02 što se nadomjesti sokom. Ipak, konobar Marko Brkašić odmahuje rukom na ove primjedbe.

„Colu možeš kupiti u plastici i ulijevati u Jager jer se može uzeti od dobavljača u boci od jedne litre. To su akcijska pića. Recimo, naplate ti žesticu od 0,03 plus sok koji su uzeli od dobavljača, a kojemu onda moraju platiti onoliko koliko prodaju“, kaže. Konobar jednog od klubova za koji smo dobile komentare na ovakve prijevare kaže da se “kraćenje” pića ne događa namjerno.

„Kako barmen u žurbi daje koktel, on ne pazi je li stavio 0,05 ili 0,1 nego toči otprilike i zbog količine leda, soka ili ostale žestice nećeš ni primijetiti razliku, a opet isto. Ali to je ustaljena praksa u Hrvatskoj, i to se ne može nazvati kraćenjem osim ako ti stvarno barmen ne napravi koktel skroz drukčije“, pojašnjava.

Iskusni konobar Domagoj Mrakužić koji je prošao mnoge zagrebačke klubove naglašava razliku između tri vrste varanja u lokalima – varanje konobara iz vlastitog interesa, skraćivanje ili pretakanje pića kao politika ostvarivanja tehničkog viška te varanje države putem neizdavanja računa. Ostvarivanje tehničkog viška odmah je eliminirao zbog uvedene fiskalizacije. Osim neizdavanjem računa, Domagoj se osvrnuo na ono prvo.

„Iz iskustva mogu reći da je 95 posto konobara u ‘kombinacijama’. Svatko na svoj način krade od gosta ili od firme. Zvuči užasno, ali, nažalost, tako je. Konobar je krajnji serviser u varanju, ali to su 50/50 omjeri gdje ili ne zna s gostima pa će im pokušati nešto naplatiti više ili će bez računa zeznuti firmu i sebi staviti u džep“, rekao je.

POTROŠAČI SE NE ŽALE

Iako je znatan broj osoba doživio neku od sljedećih prijevara, svi djelatnici lokala koje smo kontaktirali, djelovali su iznenađeno našim upitima. Osim što ih dobar dio nije osobno doživio neku od situacija, drugi dio tvrdi da se takve situacije događaju najviše na festivalima gdje je velik protok ljudi, a i gdje je jedini cilj što brža zarada. Svi se slažu u tome da lokali ne mogu dugo opstati ako na takav način varaju konzumente. „Ne možeš uspjeti danas ako ne nudiš kvalitetu i ako ne konkuriraš na tržištu“, rekao je Marko. S njim se složio i Domagoj.

„Uloga potrošača trenutačno je premala da bi predstavljala izvor zarade na nekakvu varanju. Vlasnicima je jedini način zarade uredno poslovati te biti fer prema gostima kako bi se vratili“, dodao je.

Možda svi ovi konobari samo brane svoju struku. U svakom slučaju, činjenica je da potrošači ne ulažu žalbe na rad ugostiteljskih objekata. „Nemamo pritužbi potrošača na navedenu temu. Međutim, ako potrošač posumnja na nepoštenu poslovnu praksu pojedinog ugostitelja, može se obratiti tržišnoj inspekciji pri Ministarstvu gospodarstva“, odgovor je koji je stigao iz Društva za zaštitu potrošača.