Strah od javnog nastupa veći i od straha od smrti

Tri četvrtine svjetske populacije boji se javnih nastupa, tvrde statistike. Tri četvrtine populacije doživljava značajnu razinu treme, uzbuđenosti ili čak straha koji nerijetko negativno utječu na sam njih preformans. Stručnjaci imaju nekoliko preporuka kako prevladati taj strah, koji i danas, u modernom, digitalnom vremenu, i dalje igra veliku ulogu u ljudskim životima.

STRAH OD SAMIH SEBE

Dobri govornici dobri su mislioci, tvrde dvoje mladih stručnjaka prof. Davor Stanković te dr. sc. Gabrijela Kišiček, autori knjige Retorika i društvo. Naglašavaju kako živimo u digitalnom tehnološkom dobu, međutim govorničke sposobnosti nisu izgubile na svojoj važnosti, i dodaju da bi se "moglo čak reći da dolazi govorno doba jer se i tehnologija danas sve više prilagođava tom najprirodnijem obliku čovjekove komunikacije – govoru".

"Strah od javnog govora spada u oblik socijalne anksioznosti te se manifestira kroz niz fizioloških simptoma poput znojenja, podrhtavanja glasa, osjećaja nelagode ili anksioznosti", otkrivaju psiholozi iz Hrvatskog udruženje za bihevioralno kognitivne terapije, mr.sc. Nada Anić sa suradnicom mag.psych. Brankom Bagarić, prof.psih. Draganom Markanović te mag.psych. Joškom Jurmanom.

Strah od javnog govora javlja se u situacijama usmenog odgovaranja, izlaganja ili prezentacije pred kolegama, kod govora na obiteljskim okupljanjima ili pred većom masom ljudi.

"Kod javnih nastupa bojimo se sebe. Bojimo se da će publika primijetiti neki naš nedostatak i da im se neki dio nas ili naše izvedbe neće svidjeti", smatraju Stanković i Kišiček. Komičar Jerry Seinfeld našalio se u jednom svom nastupu da bi na pogrebu većina ljudi radije ležala u lijesu nego držala govor za pokojnika.

"Slične poteškoće pojavljuju se kod studenata muzičke akademije, iako oni ne pokazuju javno sam sadržaj koji su učili, oni imaju javne izvedbe te često imaju strašnu tremu. To je jako čest i veliki problem", objašnjava Jurman. Pitanjem čega se zapravo ljudi boje kod javnog nastupa i zašto se javlja trema, bavi se profesorica psihologije na Filozofskom fakultetu Tanja Pureta. Pureta objašnjava kako je javni nastup specifična situacija u kojoj pojedinac u ograničenom vremenu treba nekome nešto reći ili postići određeni cilj poput uvjeravanja ili prijenosa znanja, svjestan činjenice kako je sva pozornost usmjerena na njega te da on u toj situaciji neće proći nezapaženo.

VJEŽBOM DO SAVRŠENSTVA

Strah od javnog nastupa može se riješiti ili barem kontrolirati no to podrazumijeva ono najteže, suočavanje sa strahom.

Sara Zorović, studentica novinarstva ima veliki strah od javnog nastupa koji je nastupio pri upisu u srednju školu i traje do danas. "Znoje mi se dlanovi i kada trebam pričati pred večim brojem ljudi počinjem se tresti. Shvatila sam da ne mogu normalno disati i onda počnem gutati slova i gušiti se pa vjerojatno izgledam smješno što me još dodatno dekoncentrira.", kaže ona te nadodaje kako je najteze objasniti samome sebi čega se zapravo boji.

Da je za dobrog govornika ključna vježba i dobra priprema slaže se i dvojac Kišiček i Stanković, te dodaju kako se dobrim govornikom ne postaje preko noći i da se treba pomiriti s time da će strah i trema uvijek biti tu, samo u mjeri u kojoj se s njima znamo nositi.

"S vježbom logičkog zaključivanja i vještina izražavanja treba krenuti od malih nogu. U mnogim zapadnim zemljama ti su elementi utkani u sustav obrazovanja i retorika tu zauzima vrlo važno mjesto. Djeca tako od malih nogu uče uvažavati tuđe mišljenje, sagledati drugu stranu priče, obraniti se od govorničkog nasilja, uči ih se govornom bontonu i toleranciji", zaključuju Kišiček i Stanković.