Zabava počinje kad svagdje drugdje završi
Osobe zadužene za funkcioniranje Sidra ne žele govoriti o klubu jer smatraju kako se on jednostavno mora doživjeti. Sidro nije mjesto s organiziranim događanjima...
Svatko je, prolazeći Savskim nasipom, primijetio “nasukani” brod koji svojom vanjštinom odudara od prirode koja ga okružuje. Preko dana njegova svrha možda nije jasna, ali u večernjim, bolje rečeno, ranim jutarnjim satima, otvara svoja vrata studentima željnima zabave. Već pri prvom ulasku u klub, postaje jasno da je Sidro uistinu autsajder u svom okruženju, ali zato se u njemu nitko ne osjeća kao autsajder. Visoka koncentracija različitih profila ljudi na iznenađujuće malom prostoru rezultira atmosferom koja navodi na to da se vraćate u ovaj klub.
ENIGMA MEĐU KLUBOVIMA
“U ovom specifičnom klubu vlada prisna, domaća atmosfera i svi se osjećaju ugodno. Posjetiteljima nije važan prostor i uređenost nego duša koju to mjesto ima. U skladu s mjestom na kojem se nalazi, ovaj je prostor lako postao i kultno studentsko mjesto”, smatra Domagoj Čota, student geoinformatike.
Smješten u blizini studentskog doma Stjepan Radić, ovaj klub svaki vikend privlači mnogo studenata, ali tek nakon “redovnog” izlaska. Sidro je klub koji vrata otvara kada ostali klubovi svoja zatvore te oni željni dodatne zabave, bez obzira na to u kojem su klubu prethodno bili, dolaze u Sidro.
Sidro je svojevrsna enigma među zagrebačkim klubovima. Ne zna se mnogo o njemu, ali svi izađu iz njega prepuni dojmova. Osobe zadužene za rad Sidra ne žele govoriti o klubu jer smatraju da se on jednostavno mora doživjeti.
Sidro nije mjesto gdje postoje organizirana događanja niti je potrebna dodatna animacija posjetitelja. To je klub u kojem se zna kakva se glazba može očekivati, a koji se glazbeni žanr nikada neće čuti.
“Obično se pušta rock bivše Jugoslavije, to je jedan od glavnih razloga zašto mi je Sidro drago. Nekoliko puta kada sam ulazila svirao ‘Krug’ od EKV-a, tako da tu pjesmu povezujem sa Sidrom˝, prisjeća se Petra Sinovčić, studentica ruskog jezika i sociologije.
Ako uđete u Sidro i ne sviđa vam se pjesma koja svira, možete zamoliti konobara ili vlasnika da puste nešto drugo. Oni to, naravno, neće učiniti, ali će rado od vas učiniti DJ-a.
“Jednu smo večer prijateljica i ja rekle gazdi da mu glazba i nije baš nešto, a on je rekao: ‘Cure, vi onda puštajte glazbu’, a mi smo pristale. Rezultat su bile ovacije u klubu. Sidro će mi uvijek ostati u sjećanju kao mjesto mojih prvih DJ koraka, zahvaljujući kojima sam prošla i DJ radionicu tijekom prakse u Londonu”, prisjeća se Filipa Marušić, magistra ekonomije.
SELFIE NIJE MOGUĆ
Osim što možete razviti nove interese, u Sidru možete biti i potpuno opušteni. Ovo je klub u kojem nema fotografa koji će idući dan objaviti fotografije na društvenim mrežama. Gužva u Sidru onemogućava svaki pokušaj izvođenja popularna selfieja, ali zato omogućava prepuštanje trenutku.
“Volim Sidro zbog ekipe koja tamo zalazi. Ljudi su opušteni, nema prenemaganja, nema glume, pleše se, pjeva se. Išla bih i češće tamo, ali, nažalost, prostor je premali pa se katkad ne može ni ući˝, ističe Ana Antoš, studentica novinarstva.
Specifična atmosfera u Sidru privlači nove generacije studenata koji mogu uživati u starim rock-hitovima kao i brojne naraštaje prije njih. Nema velikih promjena što se tiče glazbe niti Sidra općenito, ali čini se kako to nikome ne smeta, a gužva u Sidru se ne smanjuje.