Mladi vole Uber zbog aplikacije, što drugi prijevoznici čekaju?

Povezani smo s cijelim svijetom, i to kombinacijom autobusa, tramvaja, taksija, vlakova i zrakoplova. Oslanjamo se na beskonačno surfanje po internetu u nadi pronalaska najpovoljnije cijene autobusa koji polazi u najgluplje vrijeme, čekanje na telefonskoj liniji kako bismo potvrdili rezervaciju koju također plaćamo dodatno, pitali za dodatne informacije te se koristili zaista nezavidnim web-stranicama koje predstavljaju glavne linije prijevoza u našoj državi. Mogućnost izbjegavanja takvog tradicionalnog načina prijevoza prošle godine ponudio je kontroverzni Uber i time izazvao reakciju javnosti zbog navodnog kršenja propisa.

Kada je Google 2013. godine u Uber uložio 258 milijuna dolara čak je i nama bilo jasno da je on mnogo više od dobrog američkog startupa. Razlog za popularnost je njegova jednostavnost, što je osobina koja se krije iza svih uspješnih inovacija te, naravno, jeftinija usluga od one na koju smo navikli. Tako ćemo, na primjer, taksijima poput Cammea ili Radio taxija put uvijek platiti barem nekoliko kuna više nego Uberom.

Svejedno, u obzir se mora uzeti činjenica da Uber posluje prema zakonu ponude i potražnje. Cijena u trenutcima velike potražnje naglo raste, pa je tako studenticu Moniku Kovačević, prijevoz od centra grada Zagreba do Studentskog doma "Stjepan "Radić", u novogodišnjoj noći koštao i do pet puta više nego prijevoz s primjerice Cammeo ili Eko taksijem. Za udaljenost od otprilike četiri kilometara Monika je umjesto 30 platila 140 kuna.

O novitetima poput Ubera mišljenja studenata su podijeljena i teško im je procijeniti je li riječ o bezopasnom povoljnijem prijevozu i mogućnosti zarade ili nepoštenoj konkurenciji onima koji već godinama uredno obavljaju svoj posao.

Prijavljeno je nekoliko napada i prijetnji njihovim vozačima, a medijima se provlače mnogi nezadovoljni taksisti koji se osjećaju izostavljeno. Problem, osim očita gubitka klijenata, leži u tome da je legalnost svih modela Ubera upitna u Hrvatskoj te još treba zakonski odrediti što je on zapravo.

Amado Loić, predstavnik Ubera za jugoistočnu Europu, objasnio je kako je dogovor s vlastima i Ministarstvom prometa usavršen te je sve legalno. Ivan Pilko, zamjenik predsjednika taksi-udruženja Radio taxi, rekao je pak za jedan dnevni list kako se borba protiv Ubera nastavlja.

"Pravo na prijevoz putnika imaju taksisti, registrirani autobusni prijevoznici i javni gradski prijevoznici. Uber nema taksi-dozvole i taksimetre", izjavio je i nadodao da se priprema prosvjed.

Još jedna od mogućnosti osobnog prijevoza, "BlaBlaCar" izvan je takvih problema zbog toga što se novac dijeli među suputnicima u smjeru u kojem je vozač sam krenuo, vozaču to nije zanimanje te nema "uzimanja postotka", odnosno međusobno se dijele troškovi puta. Mnogi su studenti pobornici takva tipa prijevoza zbog toga što biraju udobnost i brzinu auta umjesto autobusa, a tih nekoliko kuna manje čini im veliku razliku. Jedna od njih je i Dora Tadžić, studentica Pravnog fakulteta u Zagrebu, koja se odlučila na putovanje s "BlaBlaCar-om". Putovanje u Graz platila je, kako i sama kaže, skromnih 50 kuna što je za njen studentski novčanik i više nego povoljno. Jednako ih osvaja i mogućnost planiranja puta na mobitelima bez potrebe za podizanjem karte.