Priliku za uspjeh traže kroz ulaganje u vlastite ideje

Postoji grupa na Facebooku u kojoj se okupljaju programeri iz cijele regije i u kojoj nema problema svađa i međusobna prozivanja nego je najveći problem previše oglasa za posao. Zbog toga se raspravlja da se takvi oglasi “protjeraju” u zasebnu grupu. Hrvati mogu boraviti na jednom sličnom, ali pravom, s ne virtualnom mjestu - u Zagrebačkom inkubatoru poduzetništva (ZIP-u).

Tamo se mogu naći ljudi koji rade na svojim idejama, od kojih najčešće nemaju materijalne koristi, dapače, samo troškove. Ti većinom mladi ljudi svjesni su da jedino stvaranjem vrijednosti mogu nešto promijeniti u svojoj okolini.

Od ideje do natječaja

“Kada smo kao tim odlučili pristupiti ZIP-u, htjeli smo dobiti prigodu upoznati ljude koji žele promijeniti svijet oko sebe, a to smo i dobili - mjesto gdje možemo raditi na svom poslovnom pothvatu zajedno s ljudima punim entuzijazma”, govori suosnivač projekta Orly Ivan Ilijašić i dodaje da stalni mentori ZIP-a, zajedno sa stranim predavačima, donose iskustvo za koje bi se inače trebalo pročitati mnogo knjiga i preletjeti mnogo kilometara. “ZIP predstavlja jednu odličnu priču za razvoj nove svijesti o sebi, poslu i životu u Hrvatskoj”, nastavlja Ilijašić.

Međutim, u ZIP-u se ne pokreću bilo kakvi poslovi - pokreću se startupi, koje je jako lijepo opisao jedan od najpoznatijih angel investitora Dave McClure kad je rekao da je startup posao koji baš i nije još posve siguran u tri stvari - koji točno proizvod proizvodi, kome će ga plasirati i kako će zarađivati.

Da bi se isplatio, startup mora imati mogućnost velikog, gotovo eksponencijalnog rasta. Izrađivati aplikacije za klijente nije loš biznis, ali da bi on rastao, recimo, s pet klijenata na deset, zahtijevat će gotovo proporcionalan rast zaposlenih i troškova. Ako se pak s druge strane napravi igrica poput Angry Birds, za rast od tisuću do nekoliko milijuna korisnika trebat će se sigurno zaposliti još poneka osoba i serveri će stajati nešto više, ali to će sve u konačnici biti neusporedivo manje od rasta korisnika, prometa i naposljetku profita.

ZIP je prije otprilike dvije godine započeo život kao mali inkubator, ideja četiri osnivača, redom poduzetnika od kojih su neki i investitori: Mihovil Barančić, Saša Cvetojević, Damir Sabol i Ivo Špigel. Krenulo se s projektom “Startup Croatia” čiji je cilj bio povezivanje ljudi i približavanje samog pojma startupa, ali ubrzo se shvatilo da će trebati središnje mjesto na kojem bi se mogli okupljati i međusobno si pomagati.

Od tada se otprilike dvaput godišnje otvara natječaj i biraju se timovi koji će ući u ZIP-ov startup program, a on, osim osigurana mjesta za rad, uključuje i edukaciju te neizmjerno vrijednu pomoć mentora. Timovi imaju na raspolaganju lokalne mentore i strane poduzetnike te investitore, ali često pomoć dolazi od manje očekivanih izvora.

“Ne mogu izraziti koliko je ZIP pomogao mom startupu, ponekad samim time što postoji jer se zna dogoditi da naiđe netko važan tko poslije postane ključan za tvoj projekt”, ističe Luka Macner, suosnivač projekta Madbarz.

Strane investicije

ZIP startup program traje tri mjeseca, a za to vrijeme timovi moraju pokazati napredak u odnosu prema početnom stanju. Prvi put neki od timova koji pokažu zadovoljavajući napredak imaju prigodu nakon završetka tromjesečnog programa primiti i početnu seed investiciju od 15.000 eura u zamjenu za do 10 posto udjela ZIP-a u njihovu startupu.

Od tridesetak timova koji su prošli ovaj program, uspješno ga je završilo njih pola. U posljednje se vrijeme dosta piše o timovima koji su se “inkubirali” u ZIP-u, ali problem je u tome što se to često prikazuje kao uspjeh preko noći. Tako je startup Madbarz nedavno primio investiciju mađarskog Traction Tribea, u sklopu koje je procijenjen na nekih milijun i sto tisuća dolara. No od ukupne procijenjene vrijednosti Madbarza, Traction Tribe ušao je u vlasništvo sa svega nekoliko postotaka. I dok će se taj uloženi novac koristiti samo za troškove poslovanja, hrvatski mediji prenosili su izjave poput “zaradili milijun dolara u 25 dana”, koliko se zapravo samo dogovarala investicija.

Proći će možda i pet godina prije nego što će Hrvatska u svojem okruženju imati startup kao Skype, kao što ga Estonija ima već godinama. Važno je naglasiti da jedan takav startup može itekako ubrzati razvoj gospodarstva u zemlji, stvoriti nove uvjete u ekosustavu, omogućiti nove investicije i istaknuti malu zemlju na karti. Upravo se to dogodilo Estoniji nakon što je Skype u roku dvije godine od osnutka prodan na eBayu za 2,5 milijardi dolara.