Tvornice šampinjona rastu u tunelima Monte Zara

Arsenalska ulica u Puli, popularni Bulevar, omeđena visokim Uljanikovim zidom s jedne strane i okomitim stijenama zaraslim bršljanom s druge, mjesto je gdje se mogu kupiti najsvježiji i najjeftiniji šampinjoni u gradu.

Deseci kilometara ratnih skloništa, ostavština su Puli još iz doba kada je grad bio glavna ratna luka Austrougarske. Taj svojevrsni grad ispod grada izgrađen je u slučaju rata kojeg je, nažalost, bilo i u najnovijoj povijesti. No ratna skloništa se u miru mogu i zanimljivo iskoristiti. Ispod brda Monte Zaro, nasuprot brodogradilištu Uljanik, nekoliko je skloništa kojima se može, prošaranim dugim hodnicima izbušenima u živoj stijeni Monte Zara, stići na suprotni kraj grada. U posljednjih 30-tak godina, neki su Puležani shvatili da su skloništa idealno mjesto za uzgoj gljiva. Jedan od njih je i Neven Mandić, 51-godišnji agronom, koji se uzgojem gljiva bavi već 24 godine.

„Moj prvi kontakt s uzgojem gljiva bio je u tvornici Mirna u Banjolama, gdje su, prije zatvaranja tvornice, počeli uzgajati šampinjone. Ondje sam naučio o uzgoju šampinjona i odlučio ih sam proizvoditi, a kako se već dio ovih podzemnih skloništa davao u najam, i ja sam okušao svoju sreću. Prije dvadesetak godina unajmio sam ovo sklonište s tunelom dugim oko 150 metara.“ – priča agronom koji je danas zaposlen u jednoj privatnoj agrariji u Pazinu, ali se ne odriče ni svoga poduzeća u tunelu ispod brda, koje je vremenom preraslo u obiteljski posao. „Radim uglavnom sam, a redovito mi pomažu otac Anton (84) i sin Marin (24).“

Gospodin Anton, sijede kose, ali još uvijek čvrstog stava, je „alfa i omega“ ovog manjeg obiteljskog poljoprivrednog dobra. „Ovdje je u Arsenalskoj ulici desetak tunela. Uglavnom su zatvoreni. Ti tuneli se nastavljaju. Ovdje desno se ide prema vratima br. 11. Ovdje ravno se može izaći kod ove kasarne gore. Ovo je cijev za zrak u tunelima.“ – uživio se u ulogu vodiča gospodin Anton. „Ovdje je tzv. tunelska temperatura. Preko zime nikada nismo išli ispod 12 stupnjeva celzijusa, dok vani zna biti i minus. Preko ljeta nikada nije preko 22 stupnja, a vani redovito bude preko 30. Gljivama odgovara otprilike 16 do 18 stupnjeva.“

„Ma ovo vam je idealno mjesto za uzgoj gljiva“ - nastavlja gopodin Neven - „posebice šampinjona, bukovača i šitaka. Za razliku od gljiva koje rastu u prirodi, ovdje imaju bolje uvjete jer je relativna vlažnost zraka stalno visoka, oko 95 posto, a temperatura je idealna. Primjerice u šumi, gljive takve uvjete imaju samo u jesen, a u skloništu traju cijele godine.“ – objašnjava agronom koji kompost za proizvodnju šampinjona uvozi iz Mađarske i Nizozemske. On se opredijelio za uzgoj šampinjona ispred ostalih sorta jer su najkomercijalniji, posebice ih traže brojne pulske pizzerije. U dobrim mjesecima samo u ovom bunkeru može se proizvesti oko tona gljiva mjesečno. Ujedno se ondje mogu i kupiti, nešto povoljnije nego na tržnici. No vlaga koja pogoduje gljivama nije baš ugodna za ljude, a gospodin Neven kaže da je u podzemnim tunelima i veliki propuh. Zdravlje čuva pojačanom odjećom, tim više što velik dio vremena provodi u bunkeru.

Ljeti često svrate i turisti, čude se neobičnom mjestu za uzgoj i prodaju, propitkuju i slikaju se kao uspomenu s ljetovanja iz grada u kojem su ratna skloništa pretvorena u male tvornice gljiva.