Odnosi s SAD-om išli bi na bolje da nema Trumpa
Unatoč optužbama za opresiju, strane zemlje ugnjetavale su Kubance, tvrdi Theodore Norman, stručnjak za hladni rat i profesor povijesti
Kubancima smrt Fidela Castra znači novo poglavlje u njihovoj povijesti. Iako mu je zdravlje bilo ozbiljno ugroženo posljednjih godina, zbog čega više nije bio aktivan u politici, tek njegova smrt označava kraj jednog kubanskog razdoblja. Prekretnica je to u vladavini Kubanske komunističke stranke i sve prisutnijeg utjecaja zapadnoga svijeta.
NOVO DOBA
Nakon više od 50 godina Castrove vladavine, Zapad se nada jačanju diplomatskih odnosa, a ekonomski stručnjak i kolumnist Večernjeg lista Milan Račić navodi kako će se odnosi Amerike i Kube poboljšavati, te, kaže, da Kuba mora ići naprijed i graditi normalnu ekonomiju - ne smije postati američka kolonija.
Dekanica Fakulteta političkih znanosti i stručnjakinja za Latinsku Ameriku, Lidija Kos-Stanišić ističe da bi zatopljavanje odnosa između Kube i SAD-a bilo lakše da na vlast u SAD-u ne dolazi novoizabrani predsjednik Donald Trump.
“Jednog veto aktera - Fidela, zamijenio je drugi - Trump, koji je još manje od preminulog Castra sklon obnovi odnosa”, tvrdi Kos-Stanišić.
Bez obzira na vječno prisutnu stigmu tiranina, Castro je imao i potporu. Kanada, Francuska, Kina i Rusija podržavale su Castra u njegovoj borbi za samostalnost od stranih utjecaja, unatoč kritikama. Francuski predsjednik Francois Hollande nekoliko je puta pohvalio Castrov revolucionarni duh, smatrajući da ide pravim putem jer je i sama Francuska stvorena na revoluciji. Uz to, Hollande se često protivio zabrani trgovine, kojom je SAD financijski uskraćivao Kubu.
Kanadski premijer Justin Trudeau, čija je zemlja još pod utjecajem engleske krune, isticao je da se Castro izborio za samostalnost svoje zemlje. Usprkos negodovanjima NATO-ova saveza, Kanada je jedina zemlja unutar pakta koja je održavala vezu s Kubom.
Stručnjak za hladni rat i profesor povijesti Theodore Norman navodi kako unatoč tome što je Castro optuživan za opresiju vlastitog naroda, “strane zemlje bile su te koje su ugnjetavale Kubance, od uređivanja njihove vanjske politike do iskorištavanja prirodnih resursa.”
Iako je bio poznat po strogoj vladavini, zatvaranju političkih protivnika i protjerivanjima, Castro je pokrenuo prve prave promjene na Kubi. Otvarao je bolnice, javne škole i sveučilišta. Od 2002. godine do danas prema UNESCO-u, Kuba je četvrta država prema razini pismenosti. Milan Račić ističe kako je, unatoč pozitivnim promjenama, Castro ekonomski uništio Kubu.
NEZAOBILAZNO SIROMAŠTVO
“U modernom svijetu ne možete biti zatvorena ekonomija, pogotovo kad ste mali kao Hrvatska ili Kuba”, tvrdi Račić. Dodaje da američke sankcije jesu naštetile Kubi, ali SAD nije bio jedina zemlja s kojom se moglo trgovati.
Norman pak ističe kako je tijekom hladnog rata Amerika vodila glavnu riječ.
“Trgovanje s Kubom u to vrijeme značilo bi priklanjanje komunistima i neprijateljima, što si ni jedna zemlja nije htjela priuštiti”, zaključuje Norman.
Kuba je jedna od posljednjih država na svijetu nezahvaćena globalizacijom, a tamo i dalje vlada siromaštvo. Smrt Fidela Castra možda ne znači rješenje problema, ali ipak otvara prostor za nove suradnje sa zemljama koje to do sada, upravo zbog Castra nisu htjele.