Je li za nuklearnu silu jedino rješenje status quo?

Početkom rujna Sjeverna Koreja potvrdila je provedbu svog petog nuklearnog testa i najavila jačanje nuklearne snage. Čin je to kojim je ta dugogodišnja prijetnja još jednom došla na dnevni red u medijima. Sjeverna Koreja obično postane aktualna kad režim u Pyongyangu ispali balističku raketu ili obavi nuklearni test, na što svjetski političari žestoko reagiraju. Ipak, nakon prvotnog vala rasprave, svijet nekako pod tepih gurne taj problem, kao da ignorira činjenicu da svakim novim pokusom sjevernokorejska tehnologija napreduje.

RAT SANKCIJAMA

Osim neuspješnom diplomacijom, svjetska je zajednica na prijetnju iz Sjeverne Koreje dosad odgovarala uvođenjem ekonomskih sankcija. Zadnji je krug sankcija u ožujku prihvatilo Vijeće sigurnosti UN-a (jednosložno su za to glasale sve članice, među kojima i SAD, Rusija i Kina). Odluka je došla nakon što je Sjeverna Koreja u siječnju testirala hidrogensku bombu, a zatim ispalila balistički projektil. Dario Kuntić, stručnjak za azijsku geopolitiku, podsjeća da su posljednjih godina osim UN-ovih, zasebne pakete sankcija uvodili i posebni akteri, primjerice, SAD i EU.

"Te se sankcije tiču trgovine, prometa, financijskih usluga, investicija, naoružanja i luksuzne robe, kako bi pogodile vodstvo zemlje", navodi Kuntić. Pa ipak, ekonomski oslabljeni režim ne posustaje u razvoju svog nuklearnog programa i sijanja prijetnji susjednim državama. Čak i nakon spomenutih UN-ovih mjera iz ožujka, nastavlja s oštrom retorikom i pokusima.

Kuntić smatra da bi novo uvođenje sankcija bila promašena taktika.

"Strože sankcije od postojećih ticale bi se trgovine hranom, a s takvim bi se mjerama više naštetilo narodu Sjeverne Koreje nego samom režimu", ističe Kuntić.

Povjesničar Tvrtko Jakovina smatra da ni diplomatska opcija i sporazum poput iranskog nije izgledan.

"Sjevernoj Koreji takav sporazum na kraju nije u interesu jer se legitimitet tamošnjeg režima temelji na postojanju neprijateljstava stečenih u Drugom svjetskom i u Korejskom ratu", ističe Jakovina. Treća je opcija rješavanje sjevernokorejske prijetnje vojnom intervencijom, ali Kuntić i Jakovina smatraju da se ni takav scenarij ne nazire jer bi se to suprotstavilo interesima svjetskih sila.

INTERESI VELIKIH IGRAČA

Prva od njih je Kina, jedini preostali povijesni saveznik Sjeverne Koreje. Iako je mnogo puta osudila režim u Pyongyangu te je prihvatila UN-ove sankcije, Kina trgovinom spašava sjevernokorejsku ekonomiju od raspada.

"Nametnute sankcije jesu čvrste, ali u tom sustavu postoje rupe koje Kina pronalazi" navodi Kuntić.

Iako su dolaskom Kim Jong-una na vlast odnosi dviju zemalja zahladnjeli, Kini nije u interesu izgubiti vezu sa Sjevernom Korejom. Kuntić i Jakovina objašnjavaju da Kina uglavnom ima loše odnose s državama s kojima graniči, pa joj je u interesu održati bilo kakvo savezništvo. Nadalje, Sjeverna Koreja geografska je tampon zona između Kine i američkih snaga u Južnoj Koreji, pa bi njen krah mogao dovesti Amerikance na granicu s Kinom, a to je nedopustivo Pekingu.

To ne želi ni Rusija, koja također graniči sa Sjevernom Korejom. Jakovina pak smatra da ni SAD nema interesa u destabilizaciji poluotoka i otvaranju novog kriznog žarišta u tom dijelu svijeta. Također, "cijenu rata u Koreji s mogućim nesagledivim posljedicama, žrtvama i izbjeglicama niti jedna od velikih sila nije spremna prihvatiti". Iako nije najbolja, Jakovina smatra da je status quo najpogodnija opcija za velike sile. Stoga se postavlja pitanje hoće li tek krajnje alarmantna prijetnja izazvati konkretan odgovor na problem Sjeverne Koreje?