Velesile nam danas iznad glava ‘ratuju’ komercijalnim satelitima

Prošla su vremena kada su nuklearne velesile svoj hladni rat premještale u svemir, ali novo doba u svemirska prostranstva dovodi nove oblike ratovanja. Rivalstvo svjetskih sila, osim što se očituje na ekonomskom i geopolitičkom planu, postoji i u razvoju industrije i tehnologije, pa tako i one svemirske. Za vrijeme hladnog rata mnoge su oči bile uprte u crne visine koje danas, unatoč sveopćem napretku, nisu u očekivanom fokusu. Što se uopće događa u svemiru, kakav je danas odnos svjetskih sila i mogu li se posljedice trenutačnih međunarodnih tenzija osjetiti i tamo?

DIMENZIJE OSVAJANJA

Prodekanica FPZG-a Marta Zorko upozorava na tajnost svemirskih programa, ali nadalje objašnjava da borba za globalnu dominaciju ima pet dimenzija. Prvotno se težilo osvajanju kopna, mora te zračnog prostora, dok je “napretkom tehnologije došlo i do mogućnosti za dominacijom u svemiru, a u najnovije vrijeme tu je i osvajanje virtualnom tehnologijom odnosno cyber-ratovanje.”

Svemir je u razdoblju nadmetanja između SAD-a i SSSR-a bio novi, neispitani teren čiju kontrolu nijedna strana nije željela prepustiti drugoj, ali se njegovo geopolitičko značenje promijenilo padom moći SSSR-a. Nakon što je SAD isplivao kao pobjednik u toj utrci, u svojoj se politici ponovno okrenuo kopneno-morskoj dimenziji osvajanja (npr. Bliski istok), zanemarivši u nekoj mjeri skupu svemirsku kampanju.

Današnje političko rivalstvo SAD-a i Kine dobar je primjer aktualnog korištenja navedenih dimenzija osvajanja, pa tako “Kina i SAD mjere svoje snage pozicionirajući vojni arsenal u Južnom kineskom moru uslijed teritorijalnih razmirica, a osim toga rade i na cyber-tehnologiji te već možemo govoriti o hakerskim ratovima među njima”, ističe Zorko.

Njihov bi geopolitički sukob u svemirskoj dimenziji postao aktualan onda kada bi razvoj tehnologije omogućio kolonizaciju nekih planeta, što je ipak, zaključuje, pitanje budućnosti.

Može se reći da je čovječanstvo u razdoblju između dvije svemirske revolucije - prva je odnijela čovjeka u svemir, a druga će ondje omogućiti adaptaciju. Astronom Ante Radonić na pitanje o ulaganju u postavljanje temelja za to, tvrdi da, “iako je NASA-in proračun tri puta manji nego što je bio za vrijeme svemirske utrke, ona danas ima najveći proračun (18 milijardi dolara) dok je proračun Europske svemirske agencije (ESA) dvostruko manji, a ruski još manji.”

Ističe NR Kinu koja snažno razvija svoj svemirski program, treću zemlju koja lansira svemirske brodove s ljudskom posadom i jednu od tri koje su meko spustile automatsku letjelicu na Mjesečevu površinu. Radonić usprkos tenzijama na političkom planu, navodi dobru suradnju svjetskih sila na Međunarodnoj svemirskoj postaji (ISS) ali i upozorava na zanimljivosti koje nas očekuju u 2021. godini, kada NASA, Rusija i Kina predviđaju spustiti svoje rovere na Marsovu površinu.

FINANCIJE U SVEMIRU

Što se pak tiče trenutačnog omjera moći u svemiru, Zorko i Radonić ističu sferu komercijalnih satelita jer se tu događa najveći dio poslova u financijskom smislu. Tu je značajna američka privatna tvrtka SpaceX koja je postigla brz razvoj u polju svemirske tehnologije, te među ostalim uvelike konkurira drugim tvrtkama i agencijama koje lansiraju komercijalne satelite. I dok će SpaceX 2018. lansirati novi GPS satelit za američku vojsku, za ESA-u je trenutačno jako važan projekt Galileo, kojim EU postaje neovisan o GPS navigaciji (kojom operirira SAD), a sličnim projektima teže Kina i Japan.

Može se reći da prave svemirske utrke nema, ali mnogobrojni projekti raznih aktera na državnoj i privatnoj razini upućuju na to da čovječanstvo nije zaboravilo na značenje iskorištavanja svemira u svrhu ojačanja statusa na Zemlji.