Zajednička ideologija bez zajedništva

Masakr u Parizu i Bruxellesu, bombaški napadi po Iraku, te česti napadi na civile i djecu u Africi imaju nedvojbeni zajednički nazivnik, a to je islamski terorizam. Iako ujedinjeni pod zajedničkom ideologijom, zbog stalnog pojavljivanja novih organizacija, teroristi postaju razjedinjeni, i to zbog posebnih ciljeva svake male skupine koja, iako se identificira s krovnom terorističkom organizacijom, ima vlastite interese. Prema riječima Mirka Bilandžića, profesora kolegija Terorizam i društvo na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, generički ne postoji dogovor o definiciji terorizma.

TRAŽENJE SLJEDBENIKA

“To je oblik ponašanja koji se različito interpretira i naziva, u određenim okolnostima mnogi teroriste nazivaju borcima za slobodu i nacionalnim osloboditeljima. No sigurno je da svaki terorizam ima duboke društvene i političke uzroke u želji za promjenom postojeće države ili uspostavom nove”, kaže Bilandžić.

S time se slaže i Igor Tabak, analitičar portala Obris, i dodaje da se posljednjih godina pod imenom međunarodnog terorizma svijet susreće s organizacijama čiji fokus nije samo na rušenju određenoga političkog režima nego nastoje proširiti djelovanje tražeći sljedbenike po ideološkoj bazi, propagandom putem interneta i slično. Naime, američki odgovor na napade 11. rujna 2001. godine u obliku pokretanja vojne kampanje na Bliskom istoku značio je slabljenje Al-Kaide, te njenu postupnu decentralizaciju, pa tako danas postoji čitav niz njenih manjih i većih ogranaka. Američko svrgavanje Saddama Husseina dovelo je do kaosa i nestabilnosti u Iraku gdje je djelovao ogranak Al-Kaide.

Mirko Bilandžić zaključuje da, iako mogu postojati određene organizacijske razlike i konflikti između franšiza Al-Kaide, ISIS-a i Al-Nusre, ideologija tih skupina je jedna - ideologija islamske države.

NESPOSOBNI ZA KONTROLU

“Baš kao što ISIS koristi etničke i vjerske podjele u narodu, jednako islamističke skupine Boko Haram u Nigeriji i Al-Shabab u Somaliji uz korištenje sile dovode argument uvođenja reda u stanje političkog kaosa i brigu za muslimanske zajednice kako bi dobile legitimitet”, ističe Tabak. Te skupine, dodaje, teže za očuvanjem vlastitog identiteta i ne utapanjem u širi pojam moćnije podružnice kakva je nekoć bila Al-Kaida, a danas je ISIS.

“Međutim, teško je pomisliti da tako radikalne, a manje političke organizacije budu u stanju preuzeti kontrolu i nad većim teritorijima uspostaviti svakodnevni život i privredu”, kaže Tabak. Moguće je da upravo iz tog razloga navedene grupe teže spajanju, podčinjenu većima, te im iskazuju privrženost.