Tabloidi paraliziraju javno mišljenje

Nakon više od dva mjeseca nagađanja i neizvjesnosti, u Srbiji su početkom ožujka raspisani parlamentarni, pokrajinski i lokalni izbori dogovoreni za 24. travnja. To će tako biti treći parlamentarni izbori u četiri godine.

I dok svaki izbori imaju svoju kampanju, u Srbiji, stječe se dojam, ona neprekidno traje od 2012. godine i dolaska na vlast Srpske napredne stranke (SNS). Iako je njen predsjednik i premijer Aleksandar Vučić osjetio potrebu da objavi kako on u ovogodišnjoj izbornoj kampanji neće biti dulje od deset dana, stvarni podaci govore drukčije.

MEDIJSKE HAJKE

Prema istraživanjima portala Cenzolovka, Vučić se tokom 2014. godine na naslovnim stranicama dnevnih novina našao 877 puta, više od Novaka Đokovića, Svetlane Cece Ražnatović, predsjednika Tomislava Nikolića i ministra vanjskih poslova Ivice Dačića zajedno. Predsjednik Vlade bio je udarna vijest u 480 slučajeva, u prosjeku 1,3 puta na dan, dok se u negativnom kontekstu pojavio samo šest puta.

Da trend apsolutne dominacije vlasti u medijima nije prolazan, pokazuje i monitoring Novosadske novinarske škole prema kojem je tijekom 2015. u središnjim informativnim emisijama na javnim servisima stranačka pripadnost sugovornika u 64 posto slučaja bila SNS, a u 12 posto njena koalicijskog partnera Socijalističke partije Srbije (SPS). Nasuprot tome sedam posto udjela pripalo je najvećoj opozicijskoj Demokratskoj stranci (DS), dok su sve ostale stranke i političke grupacije zavrijedile ukupno 17 posto pojavljivanja. Usporedno s prezasićenjem javnog diskursa vladajućom koalicijom, a najprije likom i djelom njene alfe i omege Aleksandra Vučića, protekle četiri godine obilježile su afere i politički skandali. Nakon ping-pong igre odgovornosti i političkih prelamanja, sve te silne afere ostajale su bez razrješenja, ubrzo bivajući zamijenjene svježijim.

Najnovija iteracija ovog dobro uvježbanog mehanizma izvlačenja koristi iz neprilike mogla se vidjeti tijekom ovomjesečnih poplava kada se na jednoj televiziji s nacionalnom frekvencijom začula najava vijesti koja je glasila: “U Čačak je stigao i premijer Aleksandar Vučić, jedini čovjek koji ide tamo gdje je najteže i kome ljudi vjeruju”. U tih pet sekundi upravo je i sumirano sve strahopoštovanje koje prema predsjedniku Vlade gaji velika većina medija u zemlji.

MIŠLJENJE STRUKE

Rapidno i neprestano smjenjivanje što prirodnih, što neprirodnih nepogoda u Srbiji dovelo je do paralize kritičkog javnog diskursa. Predsjednik Nezavisnog udruženja novinara Vojvodine (NDNV) i novinar agencije BETA Dinko Gruhonjić smatra da je misija aferaškog novinarstva i političkih tabloida jasna.

“Neprestanim proizvođenjem afera, od kojih je dobar dio njih i izmišljen za potrebe obračuna s opozicijom ili ekonomskim konkurentima, ti takozvani tabloidi žele od građana napraviti masu koja je potpuno ubijena u pojam i pomirena s tim da se niti jedna afera nikad neće riješiti na sudu, pa je samim time besmisleno buniti se protiv bilo čega”, ističe Gruhonjić. Asistentica na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, dr. Jelena Kleut ocjenjuje da javnost, čak i kada do alarmiranja dođe, ostaje nijema: “Istraživačko novinarstvo može funkcionirati ako ima feedback, njega trenutačno gotovo uopće nema, bez obzira na kvalitetu istraživanja i analiza.”

(Nikola Maticki student je druge godine novinarstva na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu i glavni urednik online mjesečnika Žurnalist.)