Ili vlada početkom ožujka ili novi izbori

Politička kriza u Španjolskoj već je dva mjeseca jedna od gorućih političkih tema Europske unije. U trenutku kad je zemlja druga po ukupnoj nezaposlenosti i nezaposlenosti mladih u Uniji, situacija je dodatno otežana nemogućnošću da dosadašnji premijer Marian Rajoy, ali i vođa oporbe Pedro Sanchez, kojemu mandat za sastav vlade još traje, sastave vladu.

U novi saziv španjolskog parlamenta izabrano je 350 zastupnika, od toga 123 iz Narodne stranke (PP), 90 iz Socijalističke radničke stranke Španjolske (PSOE) te veliko iznenađenje izbora – pojava dviju novih politički “jakih” stranaka, dobro poznatog Podemosa (69) i nove opcije Građani (Ciudadanos) s 40 zastupnika. Nakon što mu je kralj Felipe IV. dao mandat za sastav vlade, Rajoyu to nije uspjelo jer su mu podršku dali jedino Građani, što nije bilo dovoljno za sastav parlamentarne većine. S druge je strane Sanchez trenutačno u teškoj situaciji jer mu je potrebna koalicija s Podemosom i Građanima, koje razdvajaju velike ideološke razlike, poput činjenice da se Podemos zauzima za samostalnost Katalonije, a Građani su tome iznimno protive.

“Prognozirati kako će izgledati politička slika Španjolske vrlo je nezahvalno. Mislim da konzervativci (PP) imaju manje izglede od socijalnih demokrata (PSOE) jer su oni stranka koja je devastirana korupcijom i koja je bila na vlasti tijekom krize. Sigurno je da će ovo biti najnestabilnija vlada u posljednjih 35 godina”, smatra profesor Oscar Luengo sa sveučilišta u Granadi.

Pojavu novih snažnih opcija Podemosa i Građana, Luengo vidi kao zdravu za politički sustav Španjolske i kulturu demokracije. “Nove stranke su uvijek dobra vijest. Španjolska je država u kojoj je politička fragmentacija odraz velikih razlika u državi. Ali je važno da one pokažu odgovornost i rade u korist građana.”

S druge strane profesor Jaime Ferri Durra s madridskog UCM-a ima nešto opreznije gledište. “Još ne možemo znati koliko nove stranke pomažu demokraciji. Reformske želje Podemosa mogu se činiti kao destabilizirajuće, dok se stabilizacijski pokušaji Građana mogu protumačiti kao nastavak konzervativnije politike koja već postoji. Ipak, gledajući čelnike stranaka, čini se da se obje protive korupciji i autoritarnom načinu djelovanja.” Također, Ferri Durra dodaje kako gospodarska kriza nije jedini razlog pojave novih opcija nego da su tu i “sistematička stagnacija, korupcija, svojevrsni kartel između PSOE-a i PP-a te pogoršanje načina na koji su vođene obje velike stranke”.

Sigurno je da Španjolskoj treba što brže sastavljanje vlade i početak rada na gospodarskom, ali i političkom te društvenom oporavku zemlje. “Najveći izazovi praktički su dva suprotstavljena cilja, ispunjenje ekonomskih zahtjeva EU-a i jačanje slabe socijalne zaštite na koju je utjecala kriza i njene posljedice”, ističe Luengo. Slično misli i Ferri Durra koji smatra da je pred Španjolskom izrazito težak zadatak, ali ne i nemoguć te da je najvažnije sastaviti vladu. Pedro Sanchez najavio je da bi početkom ožujka mogao sastaviti vladu, iako u ovom trenutku nije isključena niti opcija novih izbora na proljeće.