Politika iskorištava strah proizašao iz terorističkog kaosa

Svijetom je 13. studenoga odjeknula vijest o terorističkim napadima u Parizu. Mnogo je vremena prošlo otkad je neki događaj tako odjeknuo, iako je i teroristički napad na redakciju Charlieja Hebdoa, također u Parizu, prije gotovo godinu dana bio popraćen u medijima, ovaj je događaj čak iste noći postao temom novinarskih članaka, televizijskih priloga i raznih, ad hoc analiza. Mnogi su se s razlogom počeli pribojavati onoga što će uslijediti nakon novih terorističkih napada i posljedica koje će ovakav napad imati za stanovnike Europe.

Naime, prije četrnaest godina napad na blizance u New Yorku stvorio je potpuno nov pristup pitanjima sigurnosti, žrtve su postale uporištem legitimiteta za intervencije u Iraku, a stanovništvo SAD-a, te u nešto manjoj mjeri Europe, počelo se dijeliti na one “koji su s nama ili su protiv nas” (George W. Bush, 2001.), sve uz stigmatizaciju velikih etničkih ili religijskih skupina.

Upravo se takav scenarij pojavio u predviđanju razvoja situacije nakon Pariza. Pitanja izbjeglica, jačanje desnih stranaka u europskim zemljama, ekonomska kriza koja ističe razlike te postojeći rasizam, dobili su na snazi nakon ovih napada. Tko je neprijatelj i kakva je sudbina raznolike Europe nakon napada na civile u Parizu?

RADIKALNI, OTUĐENI I ZLI

Mirnes Kovač, novinar i politički analitičar iz Sarajeva, koji, među ostalim, piše i za Huffington Post i Al Jazeeru, ne slaže se s poistovjećivanjem napada u Parizu s događajem 11. rujna 2001. jer je svijet danas u drukčijim okolnostima.

“Možda pripadam rijetkima koji već dugo govore da u slučaju ISIL-a, koji se sada predstavlja kao globalna prijetnja broj jedan, imamo drukčiju i rekli bismo novu vrstu terorizma”, kaže Kovač. On ilustrira regrutaciju u takozvanu Islamsku državu koja počinje povezivanjem i komunikacijom na društvenim mrežama, što ISIL-u omogućava da “pokupi i u svoje ešalone regrutira sve sporne elemente ovoga našeg frustrirana svijeta”.

Regrutacija, kako kaže, otprilike izgleda ovako: “Sve što vam je potrebno jest da ste radikalni, otuđeni, razočarani u svijet, svjedoci nepravde oko vas, da potječete iz rastočenih obitelji, da su vam traume prevelike, da te vaše teškoće ne vidi vaše društvo, da potječete iz kriminalnog miljea i niste dobili prigodu rehabilitacije, te da svoje ideološko ‘novorođenje’ doživite na društvenim mrežama. S isprintanom crnom zastavom na komadu platna izađete s oružjem ili eksplozivom i počnete ubijati u ime te samonametnute ideologije. Ako ostvarite učinak, zastrašite svoju okolinu, te vaše djelo ‘primijete’ inteligentni PR stratezi ove terorističke organizacije, hitro vam, bilo da ste uhićeni i u zatvoru ili posthumno, izdaju ovjeru tog vašeg čina ‘preuzimajući odgovornost’. I eto, na putu ste u raj, proglašeni ste mučenicima, a strah, pomutnju i posljedice koje ste u svom okruženju stvorili učinak je koji danas najbolje odgovara ISIL-u. Dakle, organizaciji koja sebe želi nametnuti jedinim zaštitnikom, i to svim muslimanima svijeta.”

U kaosu koji je nastao na Bliskom istoku, nastavlja Kovač, neprincipijelnim međunarodnim politikama prema toj regiji, intervencionizmom, abortiranjem demokratskih procesa, izvozom naoružanja i eksploatacijom resursa, oni su vidjeli prigodu.

MENADŽMENT DIVLJAŠTVA

Svojim manifestom Upravljanje divljaštvom (Idarat at-Tawahhush) ISIL je ponudio “menadžment divljaštva”, tj. upravljanje kojim će u produljenom konfliktu u Siriji i Iraku ponuditi “sigurnost” i “izlaz”, ali “ideologijom nastalom fuzijom poraženih baasističkih režima u Iraku i onog na izdisaju u Siriji, s rigidnim, neučenim, ekstremnim tumačenjem islama”.

Koje su posljedice? Kovač kao posljedice ističe rast ekstremne desnice u Europi kao odgovor na strah – Front Nationale u Francuskoj ostvario je značajne rezultate na regionalnim izborima jer je “glavni vjetar koji puše u leđa liderki Marine Le Pen i ovoj ekstremnoj politici upravo kriza s izbjeglicama i strah od terorizma.”

Vrlo je važna spoznaja o kompleksnosti ISIL-ovih udara - nije riječ samo o terorističkim napadima nego i njihovim posljedicama u ovakvim političkim kretanjima i vojnim odgovorima. Kovač zaključuje kako je svaki islamofobični incident na Zapadu pobjeda ISIL-a, kao i svako kršenje prava manjina, u ovom slučaju muslimana kao građana Zapada.

“Dok to ne shvatimo, nažalost, u novonastalim okolnostima nećemo imati uspjeha u borbi protiv ovakvih ili možda još mutantnijih oblika terorističke pošasti našeg sve izrazitije globaliziranog svijeta”, ističe Kovač.

Lidija Čehulić Vukadinović, izvanredna profesorica na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu i stručnjakinja za međunarodne odnose, tvrdi kako je nemoguće konstantno proklamirati s jedne strane poštivanje ljudskih prava, pravo naroda na samoodređenje, najviše demokratske standarde, ocjenjivati i procjenjivati sve ostale aktere na temelju tih principa, “a s druge strane tolerirati nepoštivanje tih proklamiranih principa u vlastitom dvorištu. Deklarativno pozivanje na demokratske vrijednosti samo po sebi ne pridonosi miru i sigurnosti u svijetu”, kaže profesorica i dodaje kako se “EU i Zapad trebaju ipak malo zamisliti nad sobom i svojim postupcima, postati iskreniji prema vlastitim građanima i ostatku svijeta, te objektivnije pogledati međunarodne realnosti”.

INDUSTRIJA SIGURNOSTI

“Kako nakon napada 11. rujna koji je označio ozbiljnu prekretnicu u odnosu ljudskih prava i pitanja nacionalne sigurnosti, tako i sada, dolazi do suspenzije određenih ljudskih prava, a svakako do ograničenja njihova opsega, a zbog jačanja mehanizama zaštite sigurnosti građana i država”, ističu Sandra Benčić i Sunčica Brnardić iz Centra za mirovne studije, promatrajući paralelu napada u New Yorku i onih u Parizu. Ističu da do ograničenja prava dolazi većinom u pitanjima zaštite privatnosti (tako da uvijek jačaju mehanizmi i ovlasti sigurnosnoga i represivnog aparata nadzora građana).

“Značajno je to da se mjere povećanja ovlasti represivna aparata uvijek uvode kao privremene mjere izazvane trenutačnom opasnošću”, ali one su u praksi stalne i zapravo nikad ne dolazi do smanjenja ili vraćanja opsega ovlasti represivna aparata. Ukratko, jednom kada krenemo putem sekuritizacije, povratak na ‘normalu’ teško je zamisliv”, ističu. Naposljetku, terorizam nije samo stvar društvene interpretacije nego i društvene konstrukcije.

Upravo ove pretpostavke te stvaranje okruženja straha, tvrde sugovornice, utječu na pristanak građana na upotrebu sile većih razmjera pa i ulazak u rat. Tako je i u francuskom, ali i u slučaju cijele EU koja je na poziv predsjednika Hollanda pristala ući u rat u Siriji.