Položaj manjine Rohingya i dalje upitan
‘Mjanmar ne izlazi samo iz desetljeća autoritarne vlasti nego i iz političko-ekonomske izolacije te represije’, smatra politolog Vedran Obućina
Hodaj dalje. Oni ne mogu ukrasti ono što imaš. Ne, oni čak to ne mogu ni osjetiti - stihovi pjesme “Walk On”, irskih rokera U2, posvećeni su Aung San Suu Kyi, predsjednici mjanmarske stranke Nacionalna liga za demokraciju (NLD), koja je od 1989. do 2010. godine bila u kućnom pritvoru jer vojska nije htjela priznati njezinu izbornu pobjedu. Dobitnica Nobelove nagrade za mir 1991. godine tako je postala simbol borbe za demokraciju u Mjanmaru.
MOĆ VOJSKE
Na izborima u studenome, prvim demokratskim u toj državi u posljednjih 26 godina, NLD je osvojio apsolutnu većinu u oba doma parlamenta (ukupno 390 od 664 mjesta), a odlučit će i tko će biti predsjednik države.
”Ovi su izbori početak teškog procesa prema učinkovitoj demokraciji. Potrebno je stvoriti više slobodnog prostora i utjecaja građana”, smatra Vedran Obućina, politolog i stručnjak za Bliski istok i politički islam. Time je vojska, barem na papiru, izgubila vodeću moć u Mjanmaru. Vojska, koja je 1958. godine prvi put preuzela vlast, suočena je s njenom predajom, a vrhovni vojni zapovjednik Min Aung Hlaing sastao se s Kyi i najavio da će poštivati odluku naroda. Vojna je moć velika jer postavlja ministre obrane, unutarnjih poslova i graničnih pitanja te kontrolira policiju i javne službe. “Mjanmar ne izlazi samo iz desetljeća autoritarne vlasti nego i iz političko-ekonomske izolacije, represije i bojkotiranih izbora. Moć će i dalje, dobrim dijelom, biti u vojnim rukama, čak i ako se ostvari novi politički poredak i optimistične dramatične promjene”, ističe Obućina.
Već 2011. godine, osnivanjem polucivilne vlade, Europska unija i SAD ukinuli su Mjanmaru većinu gospodarskih sankcija, a vlast NLD-a trebala bi dodatno otvoriti državu prema svijetu. Osim demokratizacije njihova je pobjeda važna i u kontekstu odnosa prema muslimanskoj nacionalnoj manjini Rohingya, koja je, prema službenim izvješćima UN-a, najugroženija nacionalna manjina u svijetu. Mjanmarska vlast Rohingyje, njih 1,3 milijuna, ne tretira kao stanovnike svoje države te im nisu osigurana temeljna ljudska i politička prava. Nisu imali ni pravo glasa na izborima. Svjetska javnost pitanjem Rohingya najviše se bavila 2012. godine tijekom etničkih sukoba s budistima u pokrajini Rakhine. U posljednje je tri godine više od 120.000 Rohingya napustilo Mjanmar zbog mizernog odnosa vlasti i ostalih građana prema njima. Unatoč tome Kyi se u predizbornoj kampanji nije previše bavila njima, smatrajući da situacija nije toliko ozbiljna. “NLD je istaknuo da pitanje Rohingya neće biti među prioritetima vlasti. Teško je očekivati da će se NLD sukobljavati s javnošću koja nije na strani ove manjine. Oni nemaju prijatelja u Mjanmaru, čak niti među aktivistima za ljudska prava”, ističe Chris Lewa, voditeljica projekta Arakan koji se zauzima za ljudska prava Rohingya i pokušava upozoriti svijet na njihovu tragediju. Ipak, Lewa ističe da su pripadnici manjine bili sretni ishodom izbora nadajući se da “ako situacija već ne bude poboljšana, barem se neće dodatno pogoršati”. Međunarodna zajednica očekivat će snažniju uključenost nove vlasti u rješavanje tog pitanja.
KYI NEĆE BITI PREDSJEDNICA
Iako su mediji skloni davanju Kyi pompoznih epiteta poput “heroine demokracije”, Obućina je tu oprezan. “Ona jest promicateljica demokracije, ali treba pričekati da se vidi kako će se snaći u realnom političkom okruženju”, ističe. Kyi neće moći postati predsjednica Mjanmara zbog toga što joj sinovi imaju britansko državljanstvo, što prema Ustavu sprečava osobu da postane predsjednik. Ipak, ona će odlučiti kome će povjeriti tu dužnost, a njezin je glavni cilj osigurati mirnu i prosperitetnu budućnost Mjanmara. Riječima Bona Voxa, Kyi mora nastaviti hodati i letjeti za slobodom. Ali pritom ne zaboraviti na slobodu manjine Rohingya.