Instant-fotografi stvorili su nered na našem tržištu

Umjetnost je ljudska djelatnost s mnogo grana ili vrsta. I fotografija se u svijetu klasificira kao vrsta umjetnosti, ali što je s fotografijom u nas? Koja vrsta fotografije prevladava u Hrvatskoj te može li se od fotografije živjeti?

“Fotografija je, prema tehničkoj definiciji, slikanje svjetlošću, svatko bi mogao pomisliti da je to vrlo jednostavna i lako svladiva disciplina, te da je za stvaranje sjajnih fotografija dovoljno posjedovati tehniku, dobru volju, malo talenta i završen internetski tečaj iz primijenjene fotografije”, kaže Vanja Šolin, poznat hrvatski fotograf, koji je završio fakultet fotografije na Universityju of Arts - London College of Communication, pokrenuo poduzetnički pothvat pod imenom Ciglana, a iza sebe ima suradnje sa imenima kao što su Bruketa i Žinić, Branka Donassy i Nada Došen. A na pitanje gdje je fotografska struka u Hrvatskoj rado je odgovore odlučio pronaći i Igor Nobilo, bivši predsjednik Zbora fotoreportera Hrvatske i sadašnji član izvršnog odbora te fotoreporter slobodnjak.

“Zbor fotoreportera osnovan je kako bi povezao fotografe koji djeluju u medijima i unaprijedio uvjete rada u struci. Kako je opće stanje u fotografskim zanimanjima u Hrvatskoj dosta loše, i fotoreporteri počinju ispočetka - analiza stanja i problema, motivacija članova, raznorazni pokušaji obrazovanja i promocije naše djelatnosti. Mogu ustvrditi da smo kao udruga postali prepoznatljivi i jasan je naš cilj, ali smo još daleko od konkretnih pomaka prema boljoj sutrašnjici”, ističe Nobilo.

malo tržište

Oba se naša sugovornika slažu o tome da u Hrvatskoj posao profesionalnih fotografa nije lak, ali napominju da se od njega može živjeti uz velik trud i rad. Ovdje nije samo riječ o teškom dolaženju do zarade nego i o tome, kako kaže Šolin, da je nažalost, stvarnost bavljenja fotografijom potpuno složenija i društveno odgovornija profesija.

“Problem je nastao kada se na ovom malom tržištu dogodilo zasićenje instant-fotografima, koji su vođeni brzim uspjehom fotografirali sve i svašta te stvorili nered na tržištu ponude i potražnje. Jedan od razloga je i digitalizacija medija, kao i opća svjetska ekonomska kriza koja je rezultirala drastičnim padom ulaganja korporacija i snažnih domaćih tvrtki u produkciju reklamnih spotova i fotografija”, smatra Šolin.

S druge strane Nobilo ovakve pojave na tržištu vidi i u drugom svjetlu pa kaže da je “dostupnost i jednostavnost digitalne fotografije omogućila brojnim talentima da nađu svoj put na svjetlo dana”. “Svi koji stvaraju fotografije jesu fotografi. No i u našoj struci je važno ne miješati lonce i tave. Nisu svi fotografi sposobni za sve zadatke, pa je važno više cijeniti one iskusnije ili talentiranije. Procijeniti da su svi isti i vrijede isto, nikako ne valja”, ističe.

nedovoljno izložbi

A pri usporedbi samostalnih i onih zaposlenih fotografa u našoj zemlji, Nobilo kaže da je razlika u slobodi. I jedan i drugi fotograf, dodaje, mukotrpno rade da bi zaradili, a prednost samostalnosti je sloboda otkrivanja vlastitog bića i fotografske umješnosti, dok zaposleni fotografi imaju prednost stabilnosti primanja.

Svaka osoba koju zanima fotografija i ta grana umjetnosti općenito otprilike je svjesna kulturne ponude svojeg grada i svoje zemlje. Prema tome, nije teško zamijetiti izrazito malo galerija koje izlažu fotografiju. Takve izložbe su vrlo rijetke u Zagrebu, pa onda i u ostatku zemlje.

“Scena umjetničke fotografije u Hrvatskoj postoji, no ona je vrlo malena, kao što postoji i vrlo značajna povijesna baština fotografske građe. Od starih majstora, razdoblje prelaska iz 19. u 20. stoljeće, do dana današnjeg umjetnička, dokumentarna i ostala fotografija se arhivira, prati, o njoj se piše, te postoji nekoliko galerija i muzeja te nekolicina afirmiranih kustosa kojima je domaća fotografija jedan od važnijih programskih smjernica”, kaže Šolin.

Nobilo pak ističe da je fotografija kao umjetnost u Hrvatskoj svakako zanemarena. Vidljivo je to upravo iz malo fotografskih izložbi i specijaliziranih galerija, ali i iz vrijednosti koja se pripisuje fotografskim djelima, bilo na slobodnom tržištu ili u zanimanjima.

“Treba stoga poduprijeti neke vrlo dobre inicijative, poput festivala ‘Organ vida’ koji promovira fotografsku izvrsnost”, ističe Nobilo.