Albanci zasad suzdržani zbog miga iz Washingtona?

Makedonija početkom 2001. godine i Makedonija nakon najnovijih sukoba u Kumanovu samo su naizgled slične. Naime, događaji 2001. godine počeli su s upadom naoružane albanske gerilske skupine u selo sjeverno od Tetova, na granici Makedonije i Kosova. Gerilci nisu ulazili u gradove u sukobima s makedonskom vojskom koji su trajali šest mjeseci. Zemlja je u posljednje vrijeme prolazila veliku napetosti i krizu u odnosima dviju najvećih makedonskih stranaka, VMRO-a i SDSM-a.

Zoran Zaev, predsjednik SDSM-a, objavio je cijeli niz navodno tajno snimljenih telefonskih razgovora koji su razotkrili umiješanost premijera i ministara u cijeli niz afera i nezakonitih radnji. Od tada se održavaju protuvladini, ali i provladini prosvjedi, posebno u Skoplju. O posljednjim događajima razgovarali smo s Aleksandrom Miloševićem, bivšim urednikom i komentatorom u Vjesniku te bivšim veleposlanikom Republike Hrvatske u Makedoniji koji je vruć diplomatski mandat započeo baš uoči oružanih okršaja 2001.

DOMINACIJA DVIJU STRANAKA

Sukobi 2001. godine okončani su potpisivanjem Ohridskog sporazuma 13. kolovoza 2001., kojim je riješeno pitanje političkog statusa pobunjenih Albanaca, odnosno “preraspodjela snaga” u budućoj makedonskoj vlasti, uz pomoć međunarodne zajednice na stišavanju napetosti. Međutim, Ohridski sporazum mnogi Makedonci smatraju trojanskim konjem jer je davao Albancima i više nego što su tražili. Razlozi za borbu koje je iznosila albanska strana bili su više prava, veća zastupljenost u državnim institucijama i pravo da se u parlamentu na plenarnim sjednicama govori albanski. “Za upotrebu jezika u parlamentu ne ide se u gerilu“, kaže Milošević.

U Makedoniji, dominiraju dvije velike stranke. Jedna je VMRO-DPMNE, desna stranka s naglašenim nacionalnim elementima, koja se poziva na tradiciju protuosmanske vojno-političke organizacije i poslije u obje Jugoslavije zabranjene terorističke skupine i druga je SDSM (Socijaldemokratska stranka), ljevije orijentacije.

NACIONALISTIČKA RETORIKA

Te se dvije stranke smjenjuju na vlasti od nezavisnosti. Teorijski, kaže Milošević, većinsku vladu svaka od njih može formirati koalicijom s manjim makedonskim strankama, bez Albanaca, ali se pokazalo da je to eksperiment koji bi završio situacijom postojanja vlade bez potpore velikog broja političkih aktera i naroda. Prema tome, Albanci su jednostavno faktor na koji se mora računati u političkom životu i raspodjeli karata na političkoj sceni, zaključuje.

VMRO-DPMNE od dolaska na vlast, već gotovo deset godina, promiče nacionalističku retoriku osjećaja, čak i problematičnim interpretacijama povijesti, pred izazovima ozbiljnih osporavanja identiteta koji, s više ili manje intenziteta, dolaze iz susjednih zemalja.

Bugarska politika priznaje državu i njen konstitutivan narod, ali jezik smatra dijalektom bugarskog. Grčka ne priznaje naziv države jer je smatra samo historijskom grčkom pokrajinom. Albanija formalno priznaje i državu i naciju i jezik, ali ne čini dovoljno da obuzda bujanje albanskog separatizma. VMRO jača nacionalističku retoriku, pojašnjava Milošević. Međutim, to je na određen način povezano i s lošim odnosima s Grčkom, odnosno s grčkim odbijanjem suglasnosti Makedoniji za upotrebu svoga imena.

“Vrlo dobro poznajem sadašnjeg premijera Makedonije, Nikolu Gruevskog, upoznao sam ga 2001., u to je vrijeme bio ministar financija. Očito da je kao premijer zaigrao na kartu nacionalne samosvijesti, napada na političke protivnike i upotrebu policije u svrhu obračuna s političkim neistomišljenicima. Igra na razvijanje nacionalnoga, nacionalističkih osjećaja, ali to u odnosima s Grčkom nije upalilo, dok u određenim albanskim sredinama jest”, kaže Milošević.

Naravno, podcrtava naš sugovornik, Makedonija je domovina i Albanaca i Makedonaca. Čudila ga je uvijek, kada su jačale tenzije između albanske manjine i makedonske većine, šutnja albanskih intelektualaca. Njihov glas koji bi pozvao na razum, toleranciju i odustajanje od radikalnih opcija vjerojatno bi imao određenu težinu i utjecao na smanjenje tenzija.

GRČKA BLOKADA

Milošević vjeruje da će kriza i incidenata i dalje biti, manjih ili većih, i da Makedonija nastavlja buran politički život i ekonomsko nazadovanje. Ne vidi načina kako natjerati Grčku da prizna naziv Makedonija, što je uvjet za EU i NATO. Grčka je dva puta blokirala pristup Makedonije NATO-u, kaže Milošević. Napokon, naš sugovornik procjenjuje da su u ovoj krizi Albanci suzdržani zbog toga što su dobili takav mig iz Washingtona.