‘To ne utječe na naš život...’

Global je u prošlom broju pisao o reduciranom medijskom praćenju svjetskih tema, ali što o globalnim događajima misle mladi i zanimaju li ih uopće? Jasno je da velik dio populacije nije upoznat s važnim događajima u svijetu, koji, na ovaj ili onaj način, utječu i na njih. U razgovoru s dvoje studenata diplomskog studija Sveučilišta u Zagrebu, pokušali smo doznati njihovo viđenje prezentiranja informacija iz svijeta u domaćim medijima i mogući razlog nezainteresiranosti.

VAŽNE VIJESTI U SJENI

Ensar Husković, student diplomskog studija sociologije na Filozofskom fakultetu, smatra da mediji ne samo da nedovoljno informiraju javnost nego to čine i “neprecizno, šturo i često netočno“. Što se tiče pristupa globalnim temama, za više i točnije informacije najčešće se mora posegnuti za stranim medijima. Danas smo svjedoci količine medija sa senzacionalističkim načinom izvještavanja, a kad se govori o upoznatosti mladih sa svjetskim temama, Ensar tvrdi da se susreo i s mladima koji su vrlo slabo upoznati, ali i s onima koji „znaju više od elementarne informiranosti“. Tvrdi kako je stvar pojedinca zanimaju li ga teme u svijetu i Hrvatskoj ili ne.

S druge pak strane Anela Omerović, studentica diplomskog studija automatike na FER-u, povremeno prati vijesti iz svijeta te također dobiva informacije putem različitih medija. Smatra kako su „svakojake starlete i nevažne stvari zasjenile važne informacije“ te da su eventualne globalne teme prisutne samo da bi se popunila kvota vijesti, a najčešće samo prenesene iz stranih medija. Što se tiče interesa mladih za stanje u svijetu, smatra da je problem stav kako svjetski događaji „pretjerano ne utječu na njihov život, pa se time ne opterećuju“. Također, „negativno ozračje“ u vezi s medijima djelomično objašnjava vjerovanjem ljudi u netransparentnost medija i informacija koje prezentiraju.

MEDIJSKA OGRANIČENOST

Hajrudina Hromadžića, profesora na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, sociologa i stručnjaka za medije, pitali smo u prošlom broju o praćenju vijesti iz svijeta u Hrvatskoj. Naime, on za svoju tezu o pauperizaciji, automarginalizaciji i provincijalizaciji medija daje „za primjer neke medijske formate koji su reprezentativnog profila, primjerice središnji dnevnik na nacionalnoj televiziji“, gdje postoji „strahovit deficit informacija i priloga iz svijeta“. Primjerice, u slučaju izbora u Grčkoj, tvrdi Hromadžić, svjedočimo sramotnoj medijsko-ideološkoj intonaciji koja je rezultat nerazumijevanja, u ovom slučaju, političke ljevice.