Europa odgovara represijom, je li to rješenje?

Napadom na Charlie Hebdo islamistički ekstremizam opet je došao u središte pozornosti, a kao odgovor su isplivali razni desni ekstremisti koji se zauzimaju za antiimigracijsku politiku i razne represivne mjere. Postavlja se pitanje, koliko su uopće teroristički napadi učinkoviti u ostvarivanju političkih ciljeva organizacija koje iza njih stoje.

CILJ JE ŠIRENJE STRAHA

“Teroristički napadi danas nisu usmjereni samo prema poražavanju protivnika nego prema njegovu ponižavanju, smanjivanju njegove sigurnosti i širenju straha. U tom se smislu oblikuju i ciljevi, pa možemo reći kako se oni sa svakim novim napadom i ostvaruju”, kaže za Global stručnjak za sigurnost, prof. dr. sc. Vlatko Cvrtila. Osvrnuo se i na radikalizaciju desno orijentiranih političkih pokreta.

“Europska se unija još u borbi protiv terorizma gotovo isključivo oslanja na represivni aparat, odnosno vojsku, policiju i tajne službe. To vrlo često dovodi do još većih rizika, posebno u kršenju ljudskih i građanskih prava. Prema tome, rizici će se povećavati u Europi, ne samo od terorističkih napada nego i od pogrešnih politika koje vode vrlo često prema radikalizaciji na svim stranama”, ističe Cvrtila. Posebno ga zabrinjava radikalizacija desnih političkih stranaka i pokreta koji vrše pritisak na vladajuće strukture, s ciljem promjene nekih politika, posebno useljeničkih i azilantskih. Takav razvoj, ističe, mogao bi voditi novim rizicima na koje europsko društvo teško može pronaći adekvatne odgovore.

Stručnjak za terorizam, prof. Mirko Bilandžić u svojoj knjizi “Sjeme zla” navodi podatke o prestanku djelovanja terorističkih organizacija. Više od 40 posto svih terorističkih organizacija prestaje s djelovanjem zbog uključivanja u političke procese odlučivanja unutar države u kojoj te organizacije djeluju. Terorističke organizacije najčešće imaju vojno i političko krilo pa tako dolazimo do situacije da takve organizacije prestaju s vojnim (terorističkim) djelovanjem kada političko krilo postane relevantan čimbenik u društvu. Najbolji primjer toga je Irska republikanska armija koja je prestala s aktivnim djelovanjem 1997. godine, kada je njeno političko krilo, Sinn Fein, uključeno u mirovne procese u Sjevernoj Irskoj.

INTEGRACIJA I KOMUNIKACIJA

U svakom slučaju, ostaje činjenica da je dugoročno održavanje novonastale situacije u EU nemoguće.

“Ovakvo pojačano angažiranje sigurnosnog sustava dugoročno zahtijeva njegovo veliko trošenje i smanjivanje mogućnosti u prepoznavanju novih rizika koji bi mogli dovesti do terorističkih napada”, kaže Cvrtila. Samo zaustavljanje terorističkih napada tako je liječenje simptoma bolesti čiji uzroci i dalje postoje.

“Ovo nije pesimizam nego ozbiljno upozorenje da političke elite trenutačno nemaju ideju i odgovore kako postupati u ovakvim situacijama, a ono što poduzimaju izaziva rađanje novih rizika”, zaključuje Cvrtila