SPORAZUM O SLOBODNOJ TRGOVINI – IGNORIRANA GLOBALNA PREKRETNICA

Posljednjih nekoliko mjeseci traju žestoke rasprave oko potpisivanja pakta o slobodnoj trgovini i investicijskom partnerstvu između EU i SAD.

Upitna nije samo (ne)transparentost pregovaranja nego i sami sadržaj sporazuma, prvenstveno iz razloga što podrazumijeva mnogo više od pukog ukidanja trgovinskih barijera.

TAFTA je skraćenica za "Transatlantic Free Trade Agreement" a poznata je i kao TTIP tj. "Transatlantic Trade and Investment Partnership". TAFTA tj. TTIP je dio šireg globalnog projekta, poznatog kao TTP ("Trans-Pacific Partnership") koji ima za cilj stvaranje transpacifičke zone slobodne trgovine.

Pregovori oko sporazuma započeli su u ljeto 2013., te su vođeni u potpunoj tajnosti.

U prosincu 2013. je djelomičan sadržaj pregovora "procurio" u javnost pokrenuvši lavinu negativnih komentara kao i strah europskih građana od korporativne dominacije.

Glavna područja koja obuhvaća ovaj Sporazum su nesmetan međusobni pristup tržištu, stvaranje globalnih pravila trgovine i suradnja u regulaciji tržišta. Isti podrazumijeva ujednačavanje standarda u pitanjima životnog okoliša, organizacije javnih službi, pravila o zaštiti ljudskog zdravlja, sadržaju životnih namirnica te zaštiti investicija i autorskih prava.

Pobornici pakta tvrde kako će transatlantski sporazum rezultirati ekonomskim rastom od 100 milijardi USD s obje strane te će isti otvoriti milijune novih radnih mjesta.

Organizacija Center for Economic Policy Research je provela studiju koja ide u prilog navedenom. Oni procjenjuju povećanje BDP -a EU za 0,5% do 2027. Pobornici sporazuma također tvrde kako će potaknuti radnike i korporacije na korištenje dobara i usluga američkog tržišta zbog njihovih nižih standarda rada te činjenice kako je u SAD-u utjecaj radničkih sindikata marginaliziran. Kao jednu od pozitivnih značajki ovog sporazuma navodi se i postavljanje globalnih standarda za borbu protiv korupcije kroz izrazitu transparentnost novih transatlantskih trgovinskih akcija i transakcija što je u suprotnosti s načinom vođenja sporazuma koji se odvijaju u dubokoj tajnosti.

Kontroverzna je činjenica kako bi TTIP omogućio otvaranje europskog tržišta za uvoz hrane manje kontroliranog podrijetla, pogotovo genetski modificiranih organizama. U sporazumu se navodi potreba za ukidanjem europskih zabrana na GMO, pesticide te hormonski i kemijski tretirane mesne proizvode poput američke govedine i pilića utapanih u rastopinu klora za dezinfekciju. EU je 2009. donijela mjeru opreza za pesticide (70% hrane koja se proizvodi u SAD-u je tretirano pesticidima), 1997. za tretiranje ptičjih trupova klorom a još 1988. zabranila upotrebu hormona rasta (90% američke govedine je proizvedeno uz pomoć istog).

TTIP ulazi i u sfere obnovljive energije i prirodnih plinova te omogućava korištenje upitnih metoda iskorištavanja zemnog plina, lakši izvoz nafte i plina u Europu te naposljetku, udaljavanje Europe od drugih opskrbljivača. TTIP za cilj, također, ima liberalizaciju tržišta usluga te otvaranje javnih usluga, dobara i djelatnosti poput zdravstva, obrazovanja i vodoopskrbe stranim privatnim investitorima.

TTIP ulazi i u područja kulture te intelektualnog vlasništva a na "kocki" je i osobna privatnost zbog TTIP-ovog poglavlja o Zaštiti intelektualnog vlasništva koje se tiče očuvanja zaštite autorskih prava, patenata i zaštitnih znakova proizvođača, u cilju jačanja korporativne kontrole nad znanjem nauštrb slobodnom pristupu informacija građana EU i SAD-a.

Najveći su prijepori oko međunarodnih arbitražnih sudova (ISDS – "Investor-State Dispute Settlement"), koji su posebno utemeljeni za pravne sporove između investitora i nacionalnih država. Sporazum o zaštiti investicija zapravo investitorima jamči nepromjenjivost dogovorenih standarda, normi ili zakona nakon što je sporazum zaključen.

Prema tome, ako se propisi ili čak okolnosti promijene, investitor može tužiti državu koja je usvojila nove zakone i propise koji onda možda ograničavaju dobit tog istog investitora.

Problematično je što navedene tužbe neće biti vođene pred nacionalnim sudovima, nego pred međunarodnim arbitražnim tijelima koja u potpunosti izjednačavaju pravnu poziciju investitora i nacionalne države.

Zbog ujednačenih standarda sva područja koja reguliraju gospodarstvo, financije, zaštitu okoliša, radna i socijalna prava, obrazovanje i kulturu, mogu biti iskorištena od strane korporacija jer iste mogu u svakom trenutku pokrenuti tužbu iz bilo kojeg razloga koji bi im mogao ugroziti dobit.

Ovakvi arbitražni sudovi su izrazito netransparentni te nemaju demokratsku legitimaciju. Oni marginaliziraju države i izravno dovode u pitanje njihovu nacionalnu suverenost.

TTIP predstavlja bitnu prekretnicu na globalnoj razini. Potpisivanje sporazuma se predviđa krajem ove ili sljedeće godine. Do istog će doći postizanjem kompromisa u čijem su sudjelovanju, po tko zna koji put, isključeni ključni akteri – građani – oni koji će u konačnici snositi sve posljedice istih.

Interes koji dominira i koji se nameće i krije pod "velikim" riječima poput "liberalizacije" i "privatizacije" je interes korporacija koji traže novi prostor i načine za povećanje vlastitog bogatstva.

Ne treba zaboraviti kako je javnost uspjela zaustaviti sporne SOPA (Stop Online Piracy Act) i PIPA (Protect IP Act) inicijative, koje Amerika ponovo pokušava uvesti kroz TTIP. Nažalost, mainstream mediji ignoriraju ovu priču, stoga je bitno pratiti aktualna događanja te kanalizirati informacije radi uvida u globalnu politiku. Javnost, ukoliko je informirana, dokazano ima mogućnost djelovanja a na kraju i utjecanja.