Naučio je kako zbog nogometa odgoditi romantičnu večeru

Moj je studentski dom bio svijet na jednom malom mjestu. Pet metara udesno je Singapur, pet metara ulijevo Argentina, dva kata iznad je Izrael i tako sam imao prigodu putovati oko svijeta pješice, govori Domagoj Vukojević o svojem iskustvu studentske razmjene u Pragu, aludirajući na suživot sa studentima iz cijeloga svijeta.

Dvadesetjednogodišnji student Ekonomskog fakulteta u Zagrebu dobitnik je Dekanove nagrade, stipendist Grada Zagreba, a može se pohvaliti i odličnim uspjehom na fakultetu. Bivši je nogometaš, a ljubav prema “najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu” nastavila se i u današnjoj ulozi nogometnog suca. Vukojevićeva su velika ljubav također putovanja, koja smatra najboljom životnom školom. Kada je čuo za mogućnost razmjene u Pragu putem Srednjoeuropskog programa razmjene za sveučilišne studije (CEEPUS), jednostavno je odlučio da će to biti njegovo prvo veliko neobiteljsko putovanje.

U manjim se grupama bolje radi

“Studentska razmjena činila se kao savršena prigoda za putovanje u sigurnim okvirima. I to kakvo putovanje. Život u drugoj zemlji bez ijednog Hrvata oko sebe. Četiri mjeseca čiste samostalnosti. To jednostavno nisam htio propustiti”, kaže Vukojević s osmijehom na licu. Osmijehom kojim otkriva zadovoljstvo zbog svoje odluke.

Češki je obrazovni sustav izrazito napredan, prije svega zbog velikih ulaganja. Vukojević kaže da pri prvom dolasku na fakultet nije znao je li u nekom novom muzeju ili na fakultetu, s obzirom na izgled zgrada i predavaonica.

“Tamo nisam imao predavanje s više od 25 ljudi, dok ih je u Zagrebu stotinjak, zbog čega je bila moguća interaktivnija nastava. U manjim se grupama postiže mnogo bolja radna atmosfera, što pridonosi kvaliteti nastave”, objašnjava Vukojević. Organiziranost fakulteta na zavidnoj je razini, a profesori su dostupniji i više orijentirani na praktični rad sa studentima. To se Vukojevića posebno dojmilo.

“Na kolegiju ‘Kako poslovati u Kini’ kao vanjski predavači tijekom cijelog su nam semestra dolazili poslovni ljudi koji su neko vrijeme svoje karijere proveli u Kini. Profesori su znali ime svakom svom studentu. Takav pristup nesporno pojačava interakciju i kvalitetu predavanja”, dodaje. Nadalje, Česi su mnogo otvoreniji prema novim obrascima predavanja kako bi se brže i jednostavnije prilagodili zahtjevima 21. stoljeća. “Na primjer, na kolegiju ‘Vještine pregovaranja’ prvi zadatak bio je kako ispregovarati sa ženskom partnericom njezin pristanak na odgađanje romantične večere radi gledanja nogometne utakmice s muškim društvom. Takve se lekcije ne zaboravljaju”, ističe student. Na pitanje je li otišao gledati utakmicu, sa smiješkom odgovara da je otišao i dodaje da je bio “uspješan u pregovaranju”.

GLAZBENE VOŽNJE TRAMVAJEM

Dolazak u češku prijestolnicu bio je početak velikog iskustva, ali i mnogih lijepih stvari kojih će se Vukojević zauvijek sjećati. No priznaje da u početku nije sve bilo savršeno.

“Bilo je teško nakon onog prvog vala adrenalina. S cimerom nisam baš bio najbolji prijatelj te mi je trebalo nekih mjesec dana da se okružim ljudima s kojima mi je lijepo provoditi vrijeme”, priznaje Vukojević. Nakon prilagodbe novoj situaciji, sljedeća tri mjeseca bila su najbolja u njegovu životu. Studentski dom dijelio je s njih 280 iz cijelog svijeta. Toliko kultura na jednom mjestu. I svi su ti studenti predstavljali neku različitost. Upravo je zbog tih različitosti doživio neke trenutke koje u Zagrebu nije mogao zamisliti.

Kultura, tradicija i atmosfera grada toliko su ga oduševile, da ga danas simpatično naziva svojim drugim domom. Čarolije Praga najčešće je otkrivao u jutarnjim i večernjim satima kako bi izbjegao gužvu mnogobrojnih turista. Jedno jutro posebno pamti. Nekih noći ne sjeća se baš najbolje, a jednu od njih opisuje kao najdražu. “Bila je to vožnja noćnim tramvajem kada je moj prijatelj Andrea slavio rođendan. Društvo mu je pjevalo sretan rođendan kada je odjednom čovjek koji je sjedio pored nas izvadio violinu iz kutije i odsvirao u jedan sat ujutro melodiju ‘Sretan rođendan’. Ne moram ni reći koliku je euforiju izazvao među suputnicima”, oduševljeno prepričava. Uz česte izlaske Vukojević je našao vremena i za sportske aktivnosti, pa je tako njegova internacionalna ekipa bez većih problema osvojila studentsku nogometnu ligu.

NE TREBA SE IZOLIRATI

Četiri mjeseca provedena u Pragu smatra neprocjenjivima. Kada je odlazio tamo, nije mogao ni zamisliti koliko takva avantura obogati čovjeka i koliko novih životnih vrijednosti može donijeti.

“Kad vidiš toliko različitosti, onda te to potiče na razmišljanje. Ono što smatraš pozitivnim probaš primijeniti kod sebe. Ono što smatraš negativnim probaš ne raditi. Veoma poučno iskustvo”, jednostavno objašnjava. “Nemojte se izolirati s Hrvatima ili ljudima iz naše regije jer ćete propustiti ljepotu učenja iz različitosti”, zaključuje Vukojević. “Od Dylana sam naučio kako prihvaćati različitosti. Od Lourenca kako biti skroman. Od Bjorna kako treba biti bezbrižan. A od Idana kako uvijek treba biti veseo, neovisno o situaciji”, prepričava. A od svih ljudi koje je upoznao naučio je ono najvažnije, kako prigrliti svijet otvorenih ruku i uživati u svakom trenutku koji nam on ponudi. Na pitanje bi li ponovio to iskustvo, Vukojević ima spreman samo jedan odgovor: “Sigurno, bez sumnje. Portugal, Španjolska ili Francuska moja su sljedeća odredišta. Prije svega radi jezika”. Abraham Lincoln jednom je rekao da se “na kraju, ne broje godine u vašem životu nego život u vašim godinama”.