Pojedini studenti Pravnog fakulteta u Zagrebu žale se na manjak formalne prakse. Student Fran nezadovoljan je stanjem na svom fakultetu jer smatra da se njegovo školovanje temelji prije svega na teoriji i besciljnu učenju gradiva napamet. U srž problema postavlja profesore i asistente, a situaciju smatra konačnom. Boji se da će novopečeni pravnici, ako ne dođe do promjene u sustavu, biti nezaposleni i nezaposlivi, te teret državi.

Reforma bi dobro došla

"Profesori su puni čistog teoretskog znanja, pa se nerijetko znalo dogoditi da pravnici s desetljećima vlastitog iskustva nisu znali riješiti ispite koje su profesori-teoretičari sastavljali'', daje primjer Fran.

Sustav studija na pravu funkcionira tako da se studenti s konkretnom praksom susreću dva tjedna na petoj godini te stječu iskustvo tri godine, ali nakon dobivanja diplome. Praktični rad studentima se nudi i u sklopu nekoliko kolegija pa tako imaju prigodu posjetiti sud i vidjeti kako se teorijsko znanje primjenjuje u svakodnevici.

"Na petoj godini studija studenti moraju odabrati jedan od ponuđenih izbora odrađivanja prakse; praktične vježbe, pravna klinika, tvrtka. Pod praktičnim vježbama se podrazumijeva odrađivanje prakse u odvjetničkim uredima i obavljanje manjih administrativnih poslova", objasnio je Marko Jurić, prodekan na Pravnom fakultetu.

Franovo mišljenje da je taj sustav manjkav i da se problem neće uskoro razriješiti dijeli i Vinka Lozica, diplomirana pravnica.

"Trebalo bi napraviti potpunu reformu rada i nastave, a pravni fakultet nije baš rasadnik inovacija'', poručuje.

No je li zaista istina da prakse na pravnom fakultetu nema? Toni Kapelina i Erblina Morina, studenti prava na PFZG-u, dokazuju da ona postoji, ali uglavnom izvan formalne nastave. Oni su u sklopu svoga školovanja uspjeli pribaviti dovoljno praktičnog iskustva, i to putem konferencija ili svjetski poznatih Moot Courtova, na kojima sudionici simuliraju sudske postupke. Oboje su također aktivni članovi Pravne klinike, projekta Pravnog fakulteta putem kojeg studenti pružaju pravnu pomoć ljudima koji si je drukčije ne bi mogli priuštiti. Time ne pridonose samo široj zajednici nego stječu i neprocjenjivo iskustvo koje će ih poslije istaknuti od konkurencije na tržištu rada.

"Tako na pravim životnim situacijama primjenjujemo stečeno znanje'', dodaje Toni.

"Tijekom studija pronašla sam mnogo načina za primjenu teoretskog znanja. Sudjelovala sam na jednom od mnogih Moot Court natjecanja te pohađala razne seminare na kojima sam stekla praktične vještine'', potvrđuje Erblina. Što se prakse na redovnoj nastavi tiče, prodekan Jurić pojasnio je da ona zapravo postoji na seminarima gdje se radi simulacija onoga što se zapravo radi u pravničkoj praksi.

Gosti na predavanjima

"Na trećoj i četvrtoj godini na predavanja dolaze vanjski suradnici, mnogi suci Vrhovnog suda, javni bilježnici... ", rekao je.

"Oni ne drže samo predavanja, nekad donesu spise koji studenti rješavaju. U svakom slučaju, prepričavaju praktična iskustva", dodaje. Jurić također spominje Pravnu kliniku, kao i Moot Courtove gdje napominje da su sudionicima protivnici s najprestižnijih svjetskih pravnih fakulteta, kao i da su te sudske simulacije najbolji način za stjecanje iskustva i zaposlenje nakon diplome.

No većina praktičnog rada obavlja se izvan redovne nastave. Prodekan Jurić priznaje da, iako svi mogu pristupiti dodatnim aktivnostima, uglavnom su to studenti viših godina koji imaju manje ispita za polaganje i više vremena.

"Mogu se prijaviti studenti svih godina, ali logično da će na natjecanju bolji uspjeh ostvariti oni s više pravnog iskustva", rekao je. Stoga, iako je praksa u ovom smislu dostupna svima, do nje ne mogu doći svi, nego samo oni koji za nju imaju dovoljno vremena.