Kako se bezbolno vratiti u rutinu učenja

Blagdani su iza nas, ali njihove nuspojave ipak su dugotrajnije od božićnih kolača. Poremećen je ritam spavanja, a euforija zbog druženja s obitelji prešla je u razmirice. Vrijeme je za povratak u dnevnu rutinu i planiranje studijskih obveza. No prvi polet kratko traje, a vi, tjeskobni, shvaćate da vrijeme prolazi dok uvelike zaostajete za planom učenja. Zašto se to događa?

Faza 1. Odlaganje akademskih obveza, prokrastinacija, često je potaknuta idejama kako moramo biti u dobrom stanju, odmorni i motivirani da bismo krenuli s obvezama ili da nešto moramo napraviti savršeno. Uz to se počinjemo pitati možemo li mi to ili nas muči nesigurnost zbog rezultata. Ili se jednostavno tješimo da sad nemamo dovoljno energije. Ove ideje privremeno nas rješavaju tjeskobe, ali su zapravo medvjeđa usluga.

Faza 2. Nelagoda i tjeskoba jačaju pa bježimo u ugodne aktivnosti ili se okupiramo drugim poslovima. Obećamo si da ćemo početi nakon što pogledamo ovu ili onu epizodu serije (ili sezonu), provodimo sate i dane lickajući plan učenja ili gomilajući literaturu na kojoj bi nam pozavidjela i knjižnica. Vrijeme prolazi, rokovi se primiču, a tjeskoba prelazi u paniku.

Terminalna faza. Osjećate se sve bespomoćnije. Pogađate li što ćete učiniti kad treći put odgodite datum početka učenja? Pobjeći na kavu, pasionirano gledati cijeli opus nekog redatelja ili početi s preuređenjem sobe ili stana - raditi sve osim učenja. Tako se vraćate u 1. fazu i krug se zatvara.

Teško je prekinuti taj začarani krug, ali evo nekoliko smjernica:

Osvijestite koja su vaša pravila i isprike. Malo se preispitajte: Mora li taj seminar zaista biti savršeno napisan? Jeste li i prije mislili da nešto nije dovoljno dobro, a da je ispalo suprotno? Hoćete li tako razmišljati i za tjedan, mjesec? Tako možete “omekšati” odgađajući stil razmišljanja.

Budite voljni ostati s nelagodom koja se javlja prije mrskih ili izazovnih zadataka. Preživjet ćete. Cijepite se od nje na način da je prepoznate, priznate i ostanete s njom. Pratite je kako splašnjava dok se usmjeravate na neku obvezu ili zadatak. Zamislite je kao veliki val koji kreće prema vama dok stojite na obali. Val ispočetka djeluje zastrašujuće, ali s vremenom gubi intenzitet. Ako ne pobjegnete s plaže, na kraju samo ostajete nogu umočenih u plićak, a to i nije tako strašno, zar ne?

Pokušajte s nekom od praktičnih tehnika za samomotiviranje. Napravite realistične, vremenski određene planove - nema potrebe da se demotivirate u startu. Odredite prioritete. Razbijte ciljeve i zadatke u manje dijelove. Koristite više kraćih stanki dok se ne “zalaufate” u učenju. Uhvatite se u koštac s obvezom koja vam je najmrskija, nakon toga sve će se ostalo činiti lakšim. Koristite podsjetnike i liste sa zadacima, križajte obavljeno i proslavite svaki korak prema cilju. Ukratko, instantna rješenja prema tipu u “slučaju nužde, razbijete staklo” nema. S druge strane, uz malo truda i nekoliko trikova razdoblje ponovne prilagodbe na redovito učenje i ispunjavanje obaveza možete skratiti i, nadamo se, učiniti podnošljivijim.