Idiličan posao lako se pretvori u smjene od 12 sati bez odmora
‘Preporučila bih svima da se dobro raspitaju među ljudima koji su radili na tom poslu, da im ispričaju o iskustvu i uvjetima u kojima su radili pa da tek onda odluče’, ističe Lucija Markić, studentica ekonomije
Sunce, more, zabava i posao, to je ljeto većini studenata, a studentima s kontinenta ljetni je posao prigoda za “besplatno” ljetovanje. Iako zvuči idilično, posao na moru nerijetko se pretvori u smjene od 12 sati, s malo slobodnih dana, zbog čega i oni najizdržljiviji jedva dočekaju završetak ljeta i povratak u fakultetske klupe.
MORE VIDIŠ, A NE OSJETIŠ
Monika Frišt, studentica Učiteljskog fakulteta, prošlo se ljeto odlučila otići u Istru. “Radila sam u Poreču, prodavala sam fast food na štandu. Došla sam bez ikakva iskustva i u dva dana sam radila ‘kao prava’, snašla se brzo, a i gazde su bile susretljive”, svoju priču započinje Monika. Tvrdi da s poslom nikad nije bilo problema, ali radilo se mnogo i osim dva, tri dana kad nije bila udarna sezona, slobodnih dana nije bilo. Put do tamo nije joj bio plaćen, ali smještaj i hrana jesu, osim režija, koje su iznosile stotinjak kuna na mjesec.
“Teško je, treba stajati deset sati, ponekad i više, uz to biti ljubazan, ali se isplati. Kad gledam ljude da rade cijelu godinu ovdje uz studiranje, a ja uživam dok odradim sezonu i ne moram svoje tražiti 20 kuna za kavu - super je. Ostalo, vrućine, bolove u nogama, umor, gledanje mora svaki dan, a da se ne stigneš kupati, zaboraviš čim odeš s mora. Rekla sam prošle godine da se neću vratiti, ali hoću”, rekla je Monika.
Sve popularniji među studentima posao je animatora, jedan od najveselijih, ali i najzahtjevnjih sezonskih poslova u turizmu zbog sve viših kriterija tržišta koje je u posljednjem desetljeću u Hrvatskoj višestruko poraslo. Procjenjuje se da kroz hrvatske hotele godišnje prolazi 500-tinjak animatora koje educiraju ili sami hoteli ili nekoliko animatorskih tvrtki koje svoje zaposlenike iznajmljuju turističkim tvrtkama u Hrvatskoj, ali i u inozemstvu.
Lucija Markić, studentica ekonomije, tri je mjeseca radila kao animatorica u gradu Krku, gdje je bila smještena u sobi u hotelu.
VRIJEME ZA IZLASKE
“Posao je dobar, radi se dvokratno, ujutro dva sata, pa popodne tri, nije fizički teško i zanimljivo je jer stalno upoznaješ nove ljude. Imali smo dosta slobodnog vremena u danu za izlaske. Jedina zamjerka je bila plaća koja je bila relativno niska, s isplatom se kasnilo, a nismo smjeli primati napojnice. Preporučila bih svima da se dobro raspitaju među ljudima koji su radili u tom poslu, da im ispričaju o svom iskustvu i uvjetima u kojima su radili pa da tek onda odluče”, ističe Lucija.
Njezin savjet ponavlja i Petra, studentica pedagogije, koja se uvjerila u to da nekad nije dobro otići raditi posao, a da se dobro ne raspitamo. Jer, osim nepodnošljivo teškog posla i loših uvjeta, ona je doživjela i seksualni mobing.