Pri zapošljavanju oni s iskustvom u velikoj prednosti

Zamislite televiziju bez slike, radio bez tona ili film bez radnje. Za cjelokupno funkcioniranje elektroničkih medija se, uz novinare, brinu i medijski specijalisti, odnosno snimatelji, montažeri, realizatori, producenti, redatelji... No kakva je potražnja na tržištu rada za tim zanimanjima i što potencijalni zaposlenici moraju znati?

Istraživanje provedeno u sklopu projekta Daljnji razvoj standarda zanimanja uz primjenu HKO-a otkrilo je s kakvim znanjima studenti raspolažu, a što od njih očekuju poslodavci. Tako se od budućih zaposlenika u najvećoj mjeri očekuje poznavanje postupaka, tehnika i sredstava za snimanje i montažu slike i tona te poznavanje procesa rada i rada u organizaciji, pri čemu se osobito ističe profesionalnost i pristup radu. Sudeći prema izjavama poslodavaca, fakultetsko obrazovanje to ne pruža.

“Ako radimo ozbiljan projekt onda tražimo potpuno iskusnu i formiranu osobu. Nekoliko smo puta uzimali ljude koji su manje iskusni, i pokazalo se da, bez obzira na to što ti ljudi imaju završen fakultet, nisu sa strane učili i vježbali nego su došli potpuno nespremni za rad“, kaže Vedrana Mikez, direktorica produkcijske kuće Selena Pro.

Studenti su sve više svjesni nedostataka formalnog obrazovanja. Matea Petrović studentica je novinarstva na FPZG-u. Uz zadatke na Televiziji Student, želi i dodatno obogaćivati svoje znanje.

“Nemoguće je biti dovoljno kvalitetan radnik u struci samo sa znanjem s fakulteta. Treba se nadograđivati cijeli život jer takva je i naša struka. Potrebne su daljnje edukacije i usavršavanje“, napominje Matea i dodaje kako je znanje dobiveno na FPZG-u “vrlo ograničeno i velik je dio neiskoristiv u stvarnosti.“

Neki poslodavci nude mogućnost daljnjeg usavršavanja. Tako je u istraživanju pet poslodavaca odgovorilo kako je potrebno dodatno stručno usavršavanje unutar organizacije, a još četiri poslodavca to zahtijevaju na inicijativu svojih djelatnika.

“Velika prednost kamermanskog posla je što imamo organizirane edukacije na poslu, gdje nas se upoznaje i osposobljava za rad na posebnim uređajima i teorijskom dijelu. Na poslu sam naučio nove vještine i snalaženje u emisijama uživo, u suradnji s kolegama kamermanima, režiserima te u radu s mnogo više ljudi“, kaže Tomislav Dmejhal, kamerman HRT-a, koji je posao dobio nakon dva mjeseca na “burzi rada“.

Koliko je teško dobiti posao medijskog specijalista pokazuju i podaci HZZ-a, prema kojima je tijekom prva četiri mjeseca 2016. zaposlen po jedan snimatelj zvuka i slike te 17 montažera slike, iako su ponuda i potražnja mnogo veće. Razlog za to je, dijelom, i to što se produkcijske kuće okreću već provjerenim kadrovima.