Pisanje rada bilo je napornije od pokusa s nanočesticama

Igrom slučaja završila sam na Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada te postala sudionica istraživačkog projekta Nanotoksikologija, objašnjava Tea Crnković, studentica pete godine Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u Zagrebu. Svojim angažmanom pridonijela je otkriću utjecaja nanosrebra na okoliš, točnije, vodene organizme, a uz vodstvo dr. sc. Ivane Vinković za svoj je rad dobila i Rektorovu nagradu.

PRAVIM VODSTVOM DO USPJEHA

“Suradnja s dr. sc. Ivanom Vinković počela je na mojoj trećoj godini studiranja”, otkrila je Tea, koja je bila jedina studentica na istraživačkom projektu. Jako je željela kontinuirano raditi i sudjelovati te stečena teorijska znanja potkrijepiti praktičnim vještinama. Oduševljena načinom rada svoje tadašnje mentorice, koja je odredila što i kako će se odraditi, Tea je odlučila pisati rad po nazivom Oksidativni stres u slatkovodnom račiću Daphnia magna nakon izlaganja nanočesticama srebra.

“S vremenom su istraživanja nanosrebra išla u više smjerova, a na meni je bilo samo izabrati kojem ću se više posvetiti”, tvrdi Tea. S obzirom na to da je aktualnost jedan od ključnih faktora pri odabiru teme za studentski rad, račići Daphnia magna poprilično su logičan i siguran odabir jer je oksidativni stres uvijek aktualno područje u medicini i prirodnim znanostima.

ISKUSTVO JE NAJVAŽNIJE

“Čitajući druge radove, upoznala sam formulu pisanja rada i mogu reći da mi je pisanje bilo najzamorniji dio tog cijelog procesa”, rekla je Tea, a u trenucima krize najveću je podršku pronalazila u svojoj mentorici čije je sposobnosti i vještine opisala nadljudskima. Neadekvatna oprema i uvjeti rada, zatim financije i dislociranost segmenata istraživanja, neke su od prepreka s kojima su se susretali članovi istraživačkog tima tog projekta.

Neprospavane noći, pritisak, rokovi, izgubljenost u mnoštvu informacija, ali i osjećaj zadovoljstva koji pružaju ispunjeni zadaci, samo su mali dio onoga što se zbiva “iza kulisa” prije same svečane dodjele Rektorove nagrade. Naime u vrijeme dodjele Rektorove nagrade Tea je bila u Washington D.C.-u na promociji istraživanja, kao jedna od 20 studenata prezentera u sklopu godišnje skupštine Drug Information Association (DIA), pa je njezin plakat na svečanoj dodjeli izložila prijateljica.

“Rektorovu nagradu smatram formalnim priznanjem za svoj rad, nešto čime punim svoj životopis, a još više cijenim iskustvo koje sam dobila radeći na projektu”, objasnila je Tea, navodeći kako svojim najvećim uspjehom smatra publikacije u znanstvenim časopisima, kojih je zasad četiri.

Ističe i da je sudjelovala u svim fazama istraživačkog projekta, a na pomoć suradnika je uvijek mogla računati, pogotovo u samom početku. Kao najimpresivniji dio projekta je navela sinteze o kojima ovisi boja nanočestice.

“Zanimljivo je kako male čestice metala mogu napraviti cijeli ‘kupus’ u stanici. Samo to šarenilo čestica je intrigirajuće. Govorimo o nanosrebru koji može poprimiti bilo koju boju dugina spektra”, rekla je dobitnica nagrade. Kao tajnu svog uspjeha navodi upornost i samoinicijativu. Smatra kako je potrebno uključiti se u radove izvan tih standardnih koje nude fakulteti jer upravo oni čine nijanse koje će prevagnuti pri zapošljavanju i daljnjem napredovanju.