‘Više ne nasjedam na stereotipe o Francuzima’

Zašto ne bih snove pretvorila u stvarnost? Čitala sam o tomu, međutim, nikada se nisam usudila napraviti promjenu u kojoj sam ja glavni akter u gradu u kojem ne poznajem nikoga. No spakirala sam se i otišla. U Pariz. Tada nisam bila svjesna da sam donijela najbolju životnu odluku.

Prema maminim nacrtanim uputama trebala sam bez problema od aerodroma doći u stan u kojemu je živjela “neka” obitelj i koji je u “nekoj” četvrti Neuilly sur Seine. Izgubila sam se prvi put u životu. I to na aerodromu. Vlastito uvjerenje kako je moj francuski i više nego dobar stajao me toga da sam lutala gotovo četiri sata s dva najteža kofera na svijetu dok nisam upoznala pristojnog Francuza koji mi je rukama i nogama na kraju uspio objasniti da moj autobus nije u zgradi u kojoj sam ja. Ostalo je povijest.

Najprije sam odlučila istražiti svoj novi kvart. Neuilly sur Seine je zapravo četvrt u kojoj živi Nicolas Sarkozy i mnoge poznate francuske “face” i zbog toga sam se prvi put zapitala kad sam prije počela živjeti u luksuznoj pariškoj četvrti za prihvatljivu cijenu iznajmljene sobice?

Malo je reći kako je Pariz dobitna kombinacija za ugodan život. Standard je mnogo viši od našeg hrvatskog, međutim, moja je pobjeda bila pronalazak kafića u kojemu “kava s toplim” dođe 3,5 eura (prvu kavu platila sam gotovo sedam eura) i spoznaja da sve muzeje mogu obići besplatno.

Francuzi nisu uštogljeni i hladni nego iznimno simpatični, sofisticirani, svjesni da je Pariz turistički grad i govore engleski. Drago mi je da više ne nasjedam na stereotip o hladnim Francuzima koji odbijaju govoriti engleski.

Nažalost, jedan je događaj obilježio moj boravak u gradu. Teroristički napad. Ogorčenje i strah prevladali su ulicama Pariza. Međutim, vrlo kratko. Francuzi su prkosni i nisu dopustili da ih ovakav događaj ostavi zatvorene u kućama. Solidarnost je bila vidljiva na svakom čovjeku tako da strahu nije bilo mjesta.

Nisam dopustila da teroristički napad obilježi “moj Pariz”. Strah je naš najveći neprijatelj i kada ga jednom pobijedimo osjetit ćemo moć da možemo sve.

Svijet nije strano mjesto. Svijet je dostupan i ne smijemo ga se bojati. Različitosti postoje samo ako jedni drugima ne pružimo prigodu za upoznavanje, a kada je pružimo, onda shvatimo koliko smo svi slični.