Ne pristajte na mizerne satnice, Student servis ima jasan cjenik!

Mnogi ne znaju da je minimalna cijena studentskog rada u Student servisu SC-a u Zagrebu definirana cjenikom, stoga se nerijetko dogodi da student radi za manje novca od propisanoga.

“Do prije nekoliko dana nisam ni znala da cjenik postoji”, svoju je priču započela jedna studentica. “Prije nekoliko godina trebao mi je dodatni novac. Bila sam spremna pristati na bilo koju satnicu samo da nešto zaradim. Tada sam vidjela da jedna tvrtka traži promotore i pomislila: ‘Super, to nije teško, na sigurnom si i dobre su plaće’. Tada još nisam znala koliko sam bila u krivu”, dodala je.

NE ZNAJU SVOJA PRAVA

Ispričala nam je kako je posao zapravo i dobila jer je većina kandidata odustala kad je doznala da je plaća 17 kuna po satu. Danas, kaže, kad zna kolika je minimalna satnica za promotore, nikad ne bi pristala na takav posao, ali dodaje da je problem što je nitko nikad nije upozorio na sva prava i obveze, i rijetko koji student zna za cjenike rada.

“Misliš si da si sretan da uopće radiš, i ne pada ti na pamet žaliti se na zaradu”, kazala je. Inače, cijena sata rada za posao promotora iznosi 18 do 30 kuna.

Za svoja prava mnogi studenti ne znaju i nisu s njima upoznati. Cjenici Student servisa dostupni su na šalterima, a u nekim servisima i na mrežnim stranicama. Osim cjenika, studentima su na uvid dostupni i Pravilnik o posredovanju pri zapošljavanju redovitih studenata i Opći uvjeti poslovanja. U tim aktima stoje sve relevantne informacije o pravima i obvezama studenata i poslodavaca.

Tomislav Jurkić, voditelj Student servisa SC-a u Zagrebu, navodi da se prije oglašavanja poslova na mrežnim stranicama SC-a svaka prijava za posao detaljno provjeri, kako se ne bi kršile odrednice Pravilnika Studentskog centra.

“Ako dođe ponuda za posao koja na neki način krši Pravilnik, taj posao ne oglašavamo, a poslodavcu skrenemo pozornost na počinjenu pogrešku“, ispričao je Jurkić i dodao da svi poslodavci prije prijave moraju ispuniti obrazac uz koji im se prilažu Opći uvjeti poslovanja i cjenik satnica koji je rezultat dogovora svih studentskih centara u Hrvatskoj.

Cijena satnice je ono što Servis najprije provjerava, a ako je ta stavka u redu, kreću s provjerom podataka. Nakon što prođe provjera, poslodavcu odobre ili odbiju oglas, ovisno o tome poštuje li odredbe. Ako je posao odobren, oglas se stavlja na mrežne stranice Servisa, s nužnim informacijama o poslu i načinu prijave. Jurkić je napomenuo i da bi se uskoro cjenik trebao korigirati, ali ne za sve poslove. Inače, lani su u Student servis došle 172 prijave za kršenje prava studenata, a pretprošle godine 250.

NE UGOVARAJTE MIMO SC-a

Matija Kikelj, studentski pravobranitelj, navodi da se stvarna cijena rada ugovara za svaki pojedini posao Ugovorom o djelu redovitog studenta sklopljenog između poslodavca i studenta, uz posredovanje Student servisa. Ujedno, dodaje Kikelj, poslodavac samo iznimno izravno dogovara cijenu sata rada sa studentom, a dužan je pridržavati se minimalne cijene dogovorene s SC-om, odnosno cijene naznačene u uputnici SC-a.

Voditelj Servisa Jukić objasnio nam je i kako je moguće da se nekim studentima plaća manje od propisane satnice, i to je moguće samo ako student mimo znanja SC-a dogovori s poslodavcem nižu satnicu od propisane. Student servis tu više ne može ništa jer student nije dužan obavijestiti Servis o satnici. Tada se događa da je poslodavac prijavljen u bazu Servisa s jednom satnicom, a da je sa studentom dogovorio drugu. Ako se tako nešto dogodilo, sva odgovornost pada na studenta.

No ponekad studenti namjerno dogovore nižu satnicu s poslodavcem kako bi mogli ostati prijavljeni kao porezna olakšica roditeljima. Jedan student tako navodi kako većinom dogovara isplatu niže satnice preko ugovora, a ostatak na ruke, kako bi se osigurao da neće prijeći limit za olakšicu, ili pak piše da je radio manje sati, a razliku i u tom slučaju prima na ruke. Sve to, naravno, nije zakonito.

Za područje studentskih poslova mjerodavno je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. Iz Ministarstva tvrde da je njihova mjerodavnost donošenje Pravilnika o posredovanju pri zapošljavanju redovitih studenata, i to samo u dijelu koji se tiče reguliranja uvjeta i načina ostvarivanja prava na zapošljavanje posredovanjem studentskih centara. Kikelj objašnjava da je povremeni rad redovitih studenata uređen Pravilnikom o posredovanju pri zapošljavanju redovitih studenata. Pravilnik je vezan uz Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, tvrde iz Ministarstva.

Redoviti studenti mogu kod poslodavca obavljati poslove putem ugovora o djelu redovitog studenta, pod uvjetima i na način propisan navedenim Pravilnikom. Kikelj ističe kako se redoviti studenti ne smatraju radnicima jer nemaju sklopljen ugovor o radu, stoga se na njih ne primjenjuju odredbe Zakona o radu i radnopravnog zakonodavstva. Ostavlja li to više prostora za manipulacije i snižavanje cijene rada?

POTREBNE STROŽE MJERE

Iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta navode da “što se tiče ostalih pitanja koja su vezana uz obavljanje posla koji su studenti dobili posredovanjem studentskih centara, taj dio se regulira općim aktima koje donose sami posrednici, odnosno studentski centri”, a tu pripadaju cijena za pojedine vrste poslova za koje se posreduje, izdavanje ugovora o djelu redovitog studenta, naplata obavljenog posla, iznos provizije i ostala pitanja koja se pojavljuju unutar segmenta studentskog rada posredovanjem studentskih servisa.

U slučaju sporova, Student servis je prvo mjesto gdje se takvi problemi rješavaju, a uspješan ishod postupka žalbe ovisi i o naravi pojedinih poslodavaca te o njihovoj spremnosti na suradnju. Ako je student radio preko Servisa, a poslodavac ne poštuje njegova prava, student može otići voditeljici službe za izdavanje i primanje poslova, ne više od 15 dana od završetka posla, gdje se podnosi detaljna, pisana izjava koju student mora potpisati i potom Servis kontaktira poslodavca i provjerava što se dogodilo, objašnjava nam voditelj Student servisa Jurkić. Ako poslodavac ne uvaži žalbu, dolazi do sudske tužbe i pokretanja postupka ovrhe.

Dvije studentice koje su htjele ostati anonimne ispričale su za Global kako su radile na božićnom štandu za satnicu nižu od propisane, 15 kuna, i uz to ih je poslodavka maltretirala i lažno optuživala za krađu. “Situacija je otišla toliko daleko da smo na kraju gotovo i policiju zvale”, prisjeća se jedna od njih.

Kikelj je istaknuo i da smatra da je “potrebno raditi na utvrđenju strožih odredbi glede uvjeta rada, ažurnosti isplate i minimalnog standarda rada s obzirom na to da je riječ o studentima koji uz rad moraju ispunjavati svoje studijske obveze kako bi zadržali status redovnog studenta i nastavili daljini rad putem studentskih ugovora”.