Bolonja u Hrvatskoj ne funkcionira, što će reći Vlada?

Bolonja u Hrvatskoj ne funkcionira dobro. Tu su tezu svojim radom dokazali Lucija Kilić, Kristijan Kovačić i Zvonimir Karamatić s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu. Bolonjski proces predstavlja povezanost visokoobrazovnih sustava diljem Europe. Ključni cilj joj je mobilnost profesora i studenata, a poslije i zaposlenika. U Hrvatskoj, kao i u nekim drugim zemljama, na primjer, u Sloveniji, ta reforma nije provedena pravilno. Rad “Deset godina bolonjskog lutanja: Harmonizacija sustava visokog obrazovanja Republike Hrvatske” koji govori upravo o tome, Luciji, Kristijanu i Zvonimiru donio je Rektorovu nagradu.

STUDIJ SE PRODULJIO, A NE SKRATIO

U radu je prikazano kako je pokušaj skraćivanja visokog obrazovanja u Hrvatskoj donio suprotne rezultate. Uvođenjem bolonje istodobno su se mogle zadržati tradicionalne četiri godine studija (4+1). No u Hrvatskoj se to formalno transformiralo u 3+2 sustav studija. Kako Kristijan objašnjava, studij u Hrvatskoj pretvorio se u petogodišnji jer se prva razina kvalifikacija (bachelor) u nas po zakonima ne priznaje kao puna kvalifikacija.

“Potpuno je paradoksalno da se mladi s prvom razinom, pogrešno nazvanom prvostupničkom diplomom, normalno zapošljavaju diljem Europe, ali ne i u nas”, tvrdi Kristijan.

Time je postignuto upravo suprotno od onoga što je bolonjska deklaracija trebala unijeti u naš visokoobrazovni sustav. Oni koji završe prvu razinu studija ne mogu se zaposliti, pa su studenti primorani na petogodišnji studij. Zvonimir smatra da je najprije potrebno izmijeniti članak koji vrlo nejasno definira mogućnosti zapošljavanja s tri godine završenog studija.

Zbog svega ovoga i profesor Zoran Kurelić s FPZG-a bolonju naziva antibolonjom, dodaje Kristijan.

U sklopu rada odlučili su napraviti anketu i doznati što hrvatski studenti misle o bolonji te prepoznaju li probleme koje su i oni prepoznali. Njihove su se sumnje pokazale točnima. Studenti smatraju kako je reforma potpuno podbacila u svim svojim ciljevima.

SUSTAV JE POTREBNO MIJENJATI

Upravo je to kako smo podbacili u skraćivanju studija, povećanju mobilnosti i zapošljivosti - tragično i zabrinjavajuće. Ne ohrabruje niti to da politička volja za ovu temu ne postoji. Pogreške su vidljive, no nitko ne pokazuje volju za promjene. Možda će ovaj rad poslati poruku Vladi o važnosti mišljenja studenata i nastavnika koji misle da bismo trebali novu, ali ovaj put pravilno provedenu reformu viskoobrazovnog sustava.

Lucija, Zvonimir i Kristijan bivši su volonteri Instituta za razvoj obrazovanja. Tako je sve i počelo.

“Volontiranje u Institutu produbilo je interes za bavljenje i proučavanje politika usmjerenih prema visokom obrazovanju”, govori Zvonimir. Za Rektorovu nagradu odlučili su se prijaviti jer ih je zanimalo mogu li kvalitetno napisati rad takve vrste. No što je važnije, odlučili su poslati poruku ljudima koji mogu i trebali bi promijeniti tu reformu, objašnjava Kristijan.

“Cijeli je rad vođen intuitivno, prije svega time da smo i sami bili ‘konzumenti’ bolonjskog procesa”, govori Lucija. Upravo su kao sudionici tog procesa željeli ispitati mišljenja drugih studenata.

Svo je troje studiralo politologiju. Lucija je trenutačno na master studiju iz Europskih poslova na Sciences Pou u Parizu. Zvonimir je također u Parizu, ali na Erasmus+ internshipu. Kristijan pak dovršava svoj diplomski rad, radi nekoliko studentskih poslova i asistent je u jednom istraživačkom projektu.