Doživljaj vlastite kulture kroz prizmu Zemlje Izlazećeg Sunca

Ljeto 1998. godine mnogi pamte po svjetskoj bronci naših nogometaša u Francuskoj. No prije velikih pobjeda protiv Njemačke i Nizozemske, utakmica protiv Japana u skupini upoznala je šestogodišnjeg klinca iz Zagreba s tom dalekom azijskom državom i zaintrigirala ga za povijest i kulturu koju ona nudi. Točno 17 godina poslije MIRAI program, u organizaciji japanske vlade i organizacija EFIL i AFS, omogućio mi je da posjetim jednu od najrazvijenijih država na svijetu te iz prve ruke doživim novo životno iskustvo.

SUSRET S HACHIKOM

Čak 150 perspektivnih studenata iz Europe, središnje Azije, Kavkaza i Rusije spojila je kratkotrajna interkulturna razmjena MIRAI, koja u prijevodu s japanskog znači budućnost, a čiji je cilj povezivanje ljudi različitih kulturno-društvenih vrijednosti i pozadina, jer upravo su oni jedan od preduvjeta stvaranja svijeta koji će cijeniti različitosti i promovirati ono najbolje od svakog društva.

Veleposlanstvo Japana u Republici Hrvatskoj pružilo mi je čast da budem jedini predstavnik svoje zemlje na programu MIRAI i kad sam došao u Tokio, shvatio sam koliko je to vrijedno. Na meni je bilo da predstavim kulturnu baštinu, prirodne ljepote i povijest svoje države ostalim sudionicima, pogotovo onima koji nikad nisu čuli za Hrvatsku. Povezivanje mladih da šire i spoznaju znanja o različitim kulturama i njihovim posebnostima jedna je od najvećih vrijednosti ovog programa.

Susret s Japanom moje je prvo putovanje izvan Europe i najveći kulturološki šok koji sam ikad doživio. Ali ujedno i najpozitivniji. Tijekom istraživanja Tokija, koji karakterizira savršen spoj tradicije i modernosti, imao sam osjećaj da sam na drugom planetu. Većina stvari je totalno drukčija nego na Zapadu, a najveća su vrijednost japanskog društva ljudi. Najskromniji koje sam ikad upoznao te spremni pomoći u svakom trenutku.

Najprometnije svjetsko raskrižje Shibuya najbolje dočarava veličinu Tokija i kad se nađete u prelasku ceste s još 2500 ljudi, shvatite koliko ste zapravo mali. Shibuya je imala poseban razlog zbog kojeg mi je posjet Japanu bio san. Dvadesetih godina prošlog stoljeća pas Hachiko svakodnevno je na Shibuyi čekao svog vlasnika na povratku s posla, a nakon vlasnikove smrti pas je idućih devet godina dolazio na stanicu u nadi da će se vlasnik ipak pojaviti, te je tamo i uginuo. Nakon prvog gledanja filma “Hachiko – A Dog Story” obećao sam si da ću jednog dana posjetiti mjesto jedne od najemotivnijih životnih priča u povijesti. Nekoliko godina poslije, nepredvidive životne okolnosti spojile su mene i Hachika.

MOJA JAPANSKA OBITELJ

S druge strane, posjeti megakorporacijama Mori i Rakuten te muzeju inovacija Miraikan, suradnja s japanskim studentima na prestižnom Keio Universityju u područjima politike, ekonomije i društva te predavanje o nuklearnoj budućnosti svijeta u japanskom Ministarstvu vanjskih poslova vrijedna su iskustva u glavnom gradu Zemlje Izlazećeg Sunca.

Nakon Tokija, koji je bez sumnje jedan od atraktivnijih gradova koje sam posjetio, uslijedilo je iskustvo u Nagoji koje mi je potpuno približilo japanske vrijednosti i način života.

Američki književnik Neale D. Walsch izjavio je da “život počinje tek po izlasku iz zone komfora”. To sam shvatio tijekom tri dana života u kući japanske obitelji Yamaguchi, što je za mene najveći izlaz ikad iz zone sigurnosti.

POSLJEDNJI SAMURAJ

Večera kao glavni obrok dana, tuširanje pa vruća kupka u kojoj svi koriste istu vodu te pažnja da se u kuću ne unese ikakva prljavština, neki su od japanskih običaja na koje Europljani nisu navikli. Moji japanski roditelji Yutaka i Yoshiko te sestra Rumiko među najboljim su ljudima koje sam upoznao. Fascinantno je koliko je moguće zavoljeti ljude u tako kratkom vremenu, a ujedno i naučiti toliko novih stvari o samom sebi.

Kimono ceremonija vratila me pak u prošla vremena kad su samuraji bili vojnička elita Japana te sam na trenutak osjećao da Tom Cruise nije posljednji samuraj. S obitelji sam posjetio dvorac Inuyama, jedan od najstarijih u Japanu, te smo se zajedno pomolili na tradicionalan način u japanskom hramu.

Trenutak kad sam morao pozdraviti svoju obitelj i vratiti se u Tokio bio je možda i najteži u mom životu, upravo zbog zahvalnosti koju sam osjećao prema njima.

MIRAI program, sa svim navedenim osobnim i profesionalnim iskustvima, donio mi je najboljih sedam dana života, u kojima sam upoznao ljude iz mnogih država i stvorio prijateljstva koja će trajati cijelog života. Upoznao sebe i vlastitu kulturu iz jedne nove perspektive te upoznao novo društvo u koje sam se zaljubio na prvi pogled. Klinac s početka teksta u Japanu je otkrio svoj drugi dom.